Govoreći u Danu uživo rekao je kako misli da je ova inicijativa “više provokacija nego iskrena namjera”.

“Prostor za takvu inicijativu su ostavile vlasti u Sarajevu svojim odnosom prema spomen parku Vraca. On je dugo zapušten i tek u posljednje vrijeme se tu nešto radi. Neprihvatljivo je da se vlasti 25 godina tako nedomaćinski odnose prema tom spomen parku i ostavilo prostor za ovu inicijativu. To je bezobrazna inicijativa”, rekao je Kamberović.

Govoreći o inicijativi Damira Arnauta kojom se traži izmjena naziva ulica koje nose imena osoba čija su djela diskutabilna i na neki način vrijeđaju građane, upitao je zbog čega insistirati na tome da ostanu ti nazivi ulica? Inicijativa je dobila podršku u Predstavničkom domu Parlamenta BiH.

“Malo me iznenadilo da su se ljudi iz SDA povukli tako i dali smiješna obrazloženja. Bolje da su se opredijelili za jednu ili drugu stranu u startu. Ne želim biti branilac nekih ideja ili utmač inicijativa, ali ja ovdje nisam vidio neko izjednačavanje krivice i mislim da nije to u pitanju već želja da se jednom za svagda raskine s onim ličnostima koje imaju mrlje u svojoj biografiji i koje mogu na različite načine vrijeđati druge i nas”, rekao je Kamberović.

Kazao je kako su se nazivi ulica mijenjali svaki put kada su dolazili novi režimi, u ovisnosti od toga šta je koji režim htio promovirati i afirmirati.

“Komunisti su ulice nazivali po svojim heroijma, antifašisitma, neki raniji, poput NDH, su po drugima, 1990-ih po trećim i tako. Nazivi ulica nisu ni čisto historijsko polje”, kazao je.

Govoreći o Mustafi Busuluadžiću, po kojem je nazvana škola u Sarajevu kazao je kako su tada konsultovani historičari, ali da su za mišljenje pitani tačno oni od kojih su dobili odgovor kakav su željeli.

“Zašto historičari pristaju biti sluge određenih političkih elita? Uredu je da ih konsultuju, ali pitanje je da li će historičar sačuvati svoje dostojanstvo ili biti sluga politike. Kad se analiziraju svi nazivi, poput Dražo Mihajlović ili Lorković, prosto je nevjerovatno da smo došli u fazu da je neko rekao “da” za ono što su propagirali. Potom su stvoreni neki novi heroiji koji su činili zločine u ratu 1990-ih godina”, rekao je Kamberović.

Istakao je kako nije reagovao kada je jedna od ulica dobila ime po Busuladžiću, već da se reagovalo na naziva škole, odnosno kada je objavljena knjiga o njemu u kojoj je autor tematizirao Busuladžićev odnos prema Jevrejima – antisemitizam, ženama, njegovu ulogu u Drugom svjetskom ratu itd.

“Govorio je ‘nema više Jevreja koji su radili to što su radili, ali ima sada muslimanska čaršija koja radi to što radi’. Busuladžić je živio u Rimu, bio u Berlinu, intervjuisao visokorangirane osobe. Svi njegovi tekstovi su sabrani u jednu knjigu. Po čemu je on bio najveći bošnjački intelektualac, a izjašnjavo se još kao Hrvat?”, upitao je.

Kazao je kako ne zna da li u Sarajevu ima ulica Derviša Korkuta, ali je istakao da je on bio veliki intelektualac.

“Spasio je Hagadu, spasio je Jevrejku, živio miran i bogu posvećen život. Bio je musliman, vjernik. Komunisti su ga osudili, ali to je bio jedan montirani politički proces, govorilo se, kako bi ga spriječili da postane novi reis. Nikada nije pričao o tome kako je spasio Hagadu, niti se hvali kako je spasio Jevrejku – ništa, ali se znao distancirati od režima. Komunisti su mu svašta stavili na leđa, osudili ga i čovjek je ostao živjeti s tim teretom, da tako kažem, izdajnika”, kazao je Kamberović.