Piše: Avdo Avdić

Kada vam ubiju dijete i, pri tome, oni koji bi trebali da pronađu ubice ne urade svoj posao, imate puno pravo na srdžbu. Imate pravo i na pogrešne izjave, imate pravo i na svakodnevne prozivke, na proteste... Jer sve što radite, radite isključivo u dobroj namjeri. Tražite pravdu za vlastito dijete. I to vam niko ne može zabraniti.
Muriza Memića razumijem. U potpunosti. Svi njegovi potezi, njegova istrajnost, njegova borba za istinu zaslužuju veliki naklon. Čak i kada pogriješi, kada vođen roditeljskim emocijama u svojim izjavama pređe granicu, moramo ga razumjeti. I niko nema pravo da mu prigovori bilo šta. Sve dok osobe odgovorne za smrt njegovog Dženana ne budu pravosnažno osuđene.
No, kada nastaje problem?

PETA GODIŠNJICA I "MUNJEVITA AKCIJA"

Problem nastaje onda kada Murizovo nezadovoljstvo, njegove roditeljske emocije, zvaničnici ove države počnu koristiti za ličnu promociju. Ne, ne mislim sada na državnog zastupnika Sašu Magazinovića koji je ovosedmičnu akciju Tužilaštva BiH propratio “prigodnom” fotografijom sa Murizom Memićem pozirajući pored spomen-ploče Dženanu Memiću. Sašine fotografije i želja za pažnjom, koliko god licemjerne bile, nisu toliko opasne i nemaju nesagledive posljedice. Pravi problem su potezi Tužilaštva BiH.
Ko je imao priliku da vidi dokumente Tužilaštva BiH o ovom slučaju, a jedan sam od tih, znat će o čemu govorim. Ali za one koji nemaju “pristup tajnim podacima”, dužan sam objasniti u nastavku.

Na petu godišnjicu ubistva (ili stradanja) Dženana Memića, Tužilaštvo BiH je provelo “munjevitu akciju” protiv pripadnika MUP-a Kantona Sarajevo Hasana Dupovca i Zijada Mutapa, oca Alise Mutap koja je te tragične večeri bila sa Dženanom i ničega se ne sjeća. Zvanično, Tužilaštvo BiH tereti Dupovca, Mutapa i još dvojicu pripadnika Direkcije za koordinaciju policijskih tijela da su se, pazite sada, udružili da prikriju izvršitelje krivičnog djela – ubistvo. Dakle, Tužilaštvo BiH nije razriješilo slučaj Memić, već za “organizirani kriminal” sumnjiči osobe za koje baš i nema dokaza da su – skrivale ubice. Evo činjeničnog opisa iz dokumenata Tužilaštva BiH. Ukratko, policajac Hasan Dupovac organizovao je kriminalnu grupu tako što je od Zijada Mutapa dobio brojeve telefona Edvina Avdića i Senida Demirovića od kojih je, potom, zatražio da pronađu automobil Renault Clio zelene boje koji, ispostavit će se kasnije, nije bio predmet izvršenja krivičnog djela. To je, dakle, inkriminacija navedena u dokumentima Tužilaštva BiH, prema kojima, prvobitno, Zijad Mutap nije bio ni osumnjičen. Osim toga, Tužilaštvo BiH sumnjiči i pripadnike Direkcije za koordinaciju policijskih tijela Nedžada Hrvata i Nebojšu Veljovića da su “u namjeri da prikriju počinioce” propustili da nadležne obavijeste da je, osim Alise Mutap, “i Dženan Memić zadobio teške tjelesne povrede”. Policajci su, piše Tužilaštvo, kasnije obavijestili da na mjestu nesreće ima povrijeđena muška osoba sa teškim tjelesnim povredama.
Dakle, to su, zvanično, inkriminacije zbog kojih je Tužilaštvo BiH uhapsilo dvojicu članova “organizirane kriminalne grupe”, a još dvojicu – osumnjičilo.

POPRAVLJANJE IMIDŽA

I sada, na talasu reakcija javnosti, državni tužioci traže određivanje jednomjesečnog pritvora za uhapšene. Čisto podsjećanja radi – Tužilaštvo BiH je ovaj predmet formiralo u septembru 2019. godine. Za godinu i po su, dakle, istražili da pripadnici Direkcije za koordinaciju nisu “odmah obavijestili” da su u događaju na Ilidži povrijeđene dvije osobe. I za godinu i po su uspjeli istražiti da je policajac Dupovac predao FUP-u, zvanično, zeleni Clio. Sve je to bilo poznato odmah na početku.
No, Tužilaštvo i Ćazim Hasanspahić nisu hapsili osumnjičene članove “organizirane grupe”. Ali sada je drugo vrijeme. I tragedija porodice Memić može koristiti za “popravljanje imidža” posrnulog Tužilaštva BiH. Kojem dokazi nikada nisu bili toliko bitni. U odnosu na media plan.