Nedjelja je na europskom kontinentu posljednji dan u sedmici, drugi dan vikenda, koji se nalazi između subote i ponedjeljka, a povijesno je prvi dan u sedmici, što se može vidjeti i na svim kalendarima izdanim prije 1962. godine. Smatra se praznikom u zemljama s kršćanskom tradicijom, kada kršćani najčešće posjećuju crkvu. U Gregorijanskom kalendaru, ni jedno stoljeće ne može započeti nedjeljom. U židovskom kalendaru, ni jedna godina ne može započeti nedjeljom. Bilo koji mjesec koji započinje nedjeljom imat će petak trinaesti.

U mnogim državama, uključujući veći dio Europe i Južne Amerike (osim Brazila), nedjelja je posljednji dan u sedmici. U ostalim zemljama, uključujući Sjedinjene Države, smatra se za prvi dan, tradicionalni pogled izveden od starih Jevreja, Egipćana i Svetog Rimskog Carstva.

Nedjelja se smatra svetom među većim dijelom kršćana i često dan odmora i odlaska u crkvu.

A, sve je počelo davne 321. godine, kada je car Konstantin I. proglasio dies solis obaveznim praznikom i za kršćane i za mitraiste: “Svi suci i stanovnici gradova te svi umjetnici trebaju mirovati na častan dan Sunca.”

Od obaveznog odmora bili su izuzeti seljaci ako su u pitanju bili hitni poljoprivredni radovi. Konstantin je time zadovoljio poklonike dviju religija, a sebe je i dalje na kovanicama prikazivao kao božanstvo Sol invictus (Nepobjedivo Sunce), u čast kojeg se i danas nedjeljom ne radi.

(SB)