„Konstitutivnost čuva Bosnu i Hercegovinu“, poručio je Ljubić, dodavši da su ustavotvorci u Daytonu mudro postupili kada su kao utemeljitelje BiH imenovali konstitutivne narode, a ne entitete.

„Da su imenovali entitete, onda bi se moglo desiti da se jedan od entiteta odcijepi. Razočaravajuće je zapravo da mi tek krećemo u proces implementacije odluka Ustavnoga suda nakon političkog sporazuma lidera i to postignutih uz snažno djelovanje međunarodne zajednice, umjesto da odluke Ustavnoga suda shvatimo obvezujuće. Da je to tako bilo, onda bi implementacija počela već u prvoj polovici 2017, s obzirom na to da je presuda Ustavnoga suda donesena 2016. godine. Nije to jedina presuda koja je na čekanju i dobro je da se krenulo s razgovorima“, komentirao je Ljubić početak pregovora timova HDZ-a BiH i SDA o izmjenama Izbornoga zakona.

"Očekujem da lideri, prvenstveno HDZ-a i SDA, ispune svoj dio obveza, ali i da svjedoci tog sporazuma iz međunarodne zajednice također ispune svoj dio obveza te da se onda i ostale stranke iz Parlamentarne skupštine priključe tom sporazumu. Smatram da je implementacija presuda Ljubić, te Sejdić i Finci vitalni interes, ne samo Hrvata u Bosni i Hercegovini, a jeste sigurno najviši, nego i vitalni interes države Bosne i Hercegovine pa i sva tri njezina naroda. Bez implementacije tih presuda, teško možemo očekivati dovoljnu razinu povjerenja koje je neophodno kako bismo krenuli i u ostale reforme koje nas vode prema Europskoj uniji."

Ljubić smatra da presuda po njegovoj žalbi, kao i presude Sejdić i Finci, mogu biti implementirane kroz Izborni zakon, ali kaže da ne bi bježao ako bi trebalo mijenjati Ustav.

"Te su dvije presude komplementarne i apsolutno negiram da su ove dvije odluke isključujuće, kako se moglo čuti čak i od Bakira Izetbegovića", kazao je Ljubić.

Odgovarajući na kritike kako se prijedlogom HNS-a umanjuje vrijednost glasa Hrvata s različitih područja Federacije BiH, Ljubić odgovara da to nije tačno. "Presuda prema odluci Ustavnoga suda i prema logici predstavljanja u Domu naroda i proporcionalnom predstavljanju u Domu naroda, kaže da 17 izaslanika imaju Srbi, Bošnjaci i Hrvati. Sedamnaest prema sto posto je 5,7 posto, pa bi 5,7 posto građana (Srba, Hrvata, Bošnjaka) trebalo biti u nekoj županiji da bi mogli dati jednog izaslanika u Dom naroda. To nije slučaj sa sarajevskom, tuzlanskom, bihaćkom i goraždanskom županijom kada su Hrvati u pitanju“, kaže Ljubić.

HNS predlaže da kantoni, koje nemaju dovoljnu kvotu, zajednički izaberu jednog delegata. Navodi da postoje i drugi modeli prema kojima bi na ad hoc zasjedanjima izabranih delegata iz kantonalnih skupština bili izabrani delegati u Dom naroda.

„Ograničavanje izbora izaslanika sa samo jednog dijela teritorije Federacije BiH ne bi bio interes Hrvata“, zaključio je Ljubić.

Komentirajući trenutnu situaciju s nabavkom vakcina u Bosni i Hercegovini i epidemijskim uvjetima, Božo Ljubić, kao nekadašnji ministar u Vijeću ministara i ministar zdravstva u Vladi Federacije BiH, smatra kako Bosna i Hercegovina ima sistemski problem, ne želeći amnestirati sadašnju vlast za trenutnu situaciju.

„Bez obzira na to što je Ustavom nadležnost u zdravstvu podijeljena između entiteta, pa onda entiteta i županija, smatram kako na razini države mora postojati institucija koja je zadužena za zdravstvo. To ne mora biti ministarstvo“, kazao je Ljubić. Naveo je primjer Švicarske konfederacije koja ima državno tijelo i takvo tijelo kada bi postojalo na razini Bosne i Hercegovine znalo bi voditi proces i protuepidemije na cijelom prostoru Bosne i Hercegovine.