Ljudsko tijelo, koliko god ga naučnici istraživali, i dalje je velika zagonetka. Čak i nakon smrti, kad tijelo u cjelini nije živo, ipak postoje ćelije koje se odupiru smrti.

To su otkrili naučnici s Univerziteta Illinois koji su proučavali ljudski mozak i naišli na ćelije koje tek nakon smrti postanu aktivne. "Zombi-stanice", kako im tepaju, čak ubace u višu brzinu i pokušavaju nastaviti sa svojim zadacima, kao da nisu dobile obavijest da je ostatak tijela mrtav.

Neurolog Jeffrey Loeb i njegov tim, koji su ih prvi uočili i počeli proučavati, otkrili su kako te ćelije uporno izbacuju nova ticala i izvršavaju zadatke satima nakon smrti ostatka tijela.

"Većina studija pretpostavlja da se u mozgu sve zaustavlja kad srce prestane kucati, ali to nije slučaj. Naše će otkriće utjecati na istraživanja o ljudskom mozgu", istaknuo je Loeb u službenom saopćenju nakon objave istraživanja u časopisu "Scientific Reports".

Istraživanja koja se bave mozgom nakon smrti, uspjela su prikupiti veliku količinu informacija o brojnim poremećajima i bolestima kao što su autizam, šizofrenija ili Alzheimerova bolest. Takva se istraživanja obično obavljaju na mozgovima ljudi koji su umrli prije više od 12 sati. No, koristeći uzorke "svježeg moždanog tkiva" koje je uklonjeno pacijentima tokom operacije, Loeb i njegov tim otkrili su velike razlike u "živom" i "mrtvom" mozgu.

Koristili su podatke o ekspresiji gena, koje su potom potvrdili proučavajući histologiju moždanog tkiva kako bi razumjeli aktivnost specifičnu za pojedine ćelije te promjene koje se događaju nakon smrti.

Iako je dio genske aktivnosti ostao nepromijenjen tokom 24 sata, ćelije nervnog sistema i njihova genska aktivnost brzo su se smanjivale. No, istovremeno su glije (jedna od glavnih vrsta ćelija u nervnom sistemu, uz neurone) zapravo pojačale svoju gensku ekspresiju i procese.

Kako pojašnjava Loeb, to na prvi pogled može biti iznenađujuće, ali je, zapravo, veoma logično. Naime, ćelije glija, poput mikroglija i astrocita, stupaju na scenu kad nešto u tijelu nije uredu. Smrt bi se mogla okarakterizirati kao najgora stvar koja se dogodi tijelu.

"Činjenica da se glija ćelije povećavaju nakon smrti nije iznenađujuća, jer reagiraju u trenucima kad nešto nije uredu u mozgu, kao što su oštećenja koja nastaju zbog nedostatka kisika ili moždanog udara", ističe Loeb.

Naučnici su zaključili kako je ekspresija gena u svježe izoliranom uzorku ljudskog mozga pokazala nevjerojatan pogled u gensku kompleksnost mozga. To bi moglo imati velik utjecaj na buduće, ali i prošle studije koje su koristile moždano tkivo za razumijevanje bolesti koje uključuju imunološki sistem, jer sad se zna da postoje glija ćelije koje i nakon smrti "proždiru" umiruće dijelove mozga.

No, zanimljivo je da su te ćelije aktivne tek prva 24 sata nakon smrti. Nakon toga i one podliježu gašenju te se počinju raspadati kao i ćelije oko njih.

"Istraživači bi trebali uzeti u obzir te genetske i ćelijske promjene te smanjiti posmrtni interval što je više moguće kako bi smanjili utjecaj tih promjena. Dobra je vijest da sad znamo koji geni i tipovi ćelija ostaju stabilni, a koji gube na stabilnosti, ali i koji se s vremenom povećavaju, kako bismo lakše razumjeli rezultate proučavanja mozga nakon smrti", istaknuo je Loeb.