HIBRIDNI RAT; NOBELOVAC, JASENOVAC, BEZVEZNJACI I NARODNJACI: „Tu je, naravno, i Dodik, i to u dvostrukoj ulozi, glavnog glumca i asistenta režije…“

Vrhovi vlasti u Beogradu i Banjoj Luci sa pretenzijama da postanu neki „srpski svet“, već par godina vode pravi „hibridni rat“ na prostoru bivše Jugoslavije.

  • Društvo

  • 10. Maj 2021  10. Maj 2021

  • 6

Piše: FARUK KAJTAZ

Sve sa ciljem stvaranja, novog - dobrim dijelom izmaštanog narativa, o Srbima kao „najvećim žrtvama“ ratova na prostoru bivše Jugoslavije, koji bi zbog toga trebali dobiti „kompenzaciju“ u vidu „objedinjavanja srpskih zemelja“.

Za razliku od prije tridsetak godina, novi rat nije pokrenut haubicama i tonama granata, već milionima gigabajta informatičkog i medijskog materijala, koji je precizno dizajniran za vanjsku, te unutrašnju upotrebu.


Narativi su posloženi prema željama srbijanskih nacionalista, koji smatraju da je baš sada došao trenuta za realizaciju ideje „što veće Srbije“.  Produkcija je naravno u rukama Aleksandra Vučića i njegovog režima uz asistenciju režisera Emira Kusturice, po pitanju stila izvedbe i angažmana epizodnih uloga „domaćih izdajnika“.

Tu je naravno i Dodik i to u dvostrukoj ulozi, glavnog glumca i asistenta režije. 

Pored već oprobanih “majstora opsjene i glume“, poput Vulina, Dačića ili Kusturice, na set se uvode i novi likovi, kao što je statista i epizodista, Muharem Bazdulj, kome je namjenjena uloga  „veseljaka-bezveznjaka“, koji je spreman na svaki „štos“ plasiran od strane scenarista iz sjene „puknuti od smijeha“ ili se na bilo koji drugi način poniziti u uniziti, ako to „zatreba“. A vidimo da – treba.
 

Dvorska luda ili „korisna budala“ – kako se namjesti i po potrebi „službe“.

Način izvođenja srbijanskog hibridnog rata u regionu, najbolje se može uočiti i analizirati na primjeru dva događaja koja se, zanimljivo, odvijaju paralelno, a to teško da može biti slučajno.
Prvi je naravno pompezna i kičerska posjeta nobelovca i srbijanskog nacionaliste po opredjeljenju, Petera Handkea, a drugi je komemoracija žrtvama logora Jasenovac.

Handke je stara beogradska „mušterija“, koja je nanovo aktulizirana dodjelom diskutabilne Noblove nagrade za književnost. Austrijanac je to naravno odlučio kapitalizirati pod stare dane i dobiti kraljevski tretman, uz kačenje na „junačke književne grudi“ ni manje ni više nego dva ordena, te dodjelu još jedne „književne nagrade“.

Poetski mudruje Handke tako u Banja Luci, kako su protiv njegovog dolaska u RS „puhali snažni vjetrovi“, dok u isto vrijeme recitira riječi iz pjesme Predraga živkovića - Tozovca!?

Ovaj najvjerovatniji utjecaj od strane Emira Kusturice, Handke će još i podebljati u Višegradu nevještim i klaunskim „pjevanjem“ narodnjaka „Romanija“ Halida Bešlića uz kafansko asistiranje prepredenog Kuste i „veseljaka-bezveznjaka“ Muharema Bazdulja.

To što Handkeu asistiraju BAŠ Muharem i Emir, dok pjeva pjesmu Halida nije slučajno niti spontano. Radi se o dobro planiranoj akciji hibridnog rata, kojom se želi poslati poruka „multientičnosti“, ali i poručiti kako su i muslimani Bošnjaci dio tog „srpskog sveta“ u nastajanju, samo što to oni - za razliku od Muharema i Emira , eto „još uvek ne znaju“.

Handke je tu samo da svemu tome priskrbi bilo kakvu težinu, iako se Austrijanac, realno, propisno izblamirao u očima svakog , iole realnijeg ljubitelja književnosti ili kulture uopće.

Ordenja na grudima Handkea iz RS i Srbije imaju dvojaku namjenu; materijalizirati jedinstvo državno-nacionalnog prostora Srba u kulturloškom, pa time i političkom smislu, te javnosti poslati poruku kako ovakvu politiku „mirne ekspanzije Srbije“ podržavaju, između ostalog, i neki od nobelovaca.

To je taj „srpski svet“, plus možda djelić Kosova.

Handkea nije briga što se „provaljuje“ po balkanskim gudurama, jer samo radi ono što je radio i ranije, ali uz prigodno „honoriranje“, pri čemu sigurno nije sve ostalo samo na kraljevskom protokolu i ordenima. Uostalom Handke je to radio i ranije dok je „oružje govorilo, a muze ćutale“, pa zašto to ne bi radio i sada.

Ovoga puta i sa „Nobelom oko vrata“. Juče Milošević i Karadžić – danas Vučić i Dodik. Priča ista - vrijeme drugo. Ide Peter „lajkovačkom prugom“, pa će preko „Romanije“...

I dok spektakluk sa Handkeom još traje, slijedi još jedna epizoda hibridnog rata. Puno ozbiljnog sadržaja.


Prva epizoda sa Handkom je imala za cilj da umanji srbijansku odgovornost za aktuelne ratove i žrtve i sve relativizira, te svede na nivo kafanske zabave, dok je komemoracija žrtvama ustaškog logora Jasenovac, već standardno iskorištena za „pojačavanje utiska“ i pretjerivanje, a sve sa konačnim ciljem da se Srbi prikažu kao najveće žrtve.

Čak se u podtekstu cijele priče može protumačiti poruka kako su Srbi, eto počinili „neke od zločina“ u ratovima nakon raspada SFRJ, samo zato jer su se bojali novog stradanja u Jasenovcu!? Jedan zločin se opravdava drugim. I to na drugom mjestu i drugoj državi!

Insistiranje na uredno „boldiranoj“ brojci od 700 hiljada žrtava Jasenovca od čega je pola miliona ubijenih Srba je nešto s čime se ne slaže najveći dio odgovornih istoričara i demografa. Ali Vučić i činjenice, počesto ne idu zajedno...

To naravno na spriječava Vučića i ekipu da ovaj broj (zlo)upotrebljava na svaki mogući način, a sve sa ciljem opravdavanja aktuelnih politika uz minimiziranje ili otvoreno negiranje i međunarodnih presuda, kao u slučaju dokazanog genocida u Srebrenici.

Za razliku od „uglađenog“ Vučića, koji stidljivo spomene i zločine, koji su počinili i Srbi, bahati Dodik iskorištava komemoraciju u Donjoj Gradini za još jedno otvoreno negiranje BiH, trežeći još „deblju“ i nepovredivu granicu entiteta RS. Dodik je poručio i kako „ni on nije za mijenjanje granica u regionu“, očito pokušavaju da stavi znak jednakosti između međunardno priznatih granica država članica UN-a i granica jednog entiteta RS u sastavu suverene BiH!?

To što nije „smio“ ili nije „želio“ da kaže Vučić, naglas je i bahato odbrusio Dodik i ta igra Acinog trbuhozborca, za Dodika nije ništa novo. On u tome uživa, jer je time bliže „šefu“....a šef voli kada sve ide kako je on dogovoreno.

Mile prvo „baci bombu“, pa se onda sačeka reakcija. Onda Vučić u skladu sa prilikama sve ili „podeblja“ ili „odbaci“. U svemu je najspornije to što se ovakve političke igrarije i manipulacije odigravaju na komemoracijama nevino ubijenim žrtvama logora Jasenovac, čija se žrtva i stradanje samo koristi za neke nove „poduhvate“ u ratovima koji, izgleda, još nisu završili.

Nekada metkom, bombom, tenkom, haubicom, logorima i genocidom - danas informacijom, manipulacijom, nobelovcem, režiserom, zloupotrebom žrtava Jasenovca,  „veseljakom-bezveznjakom“ i kafanskim narodnjacima.

(Prenosimo s autorovog bloga)

 

loading...

Vezane vijesti

Komentari - Ukupno 6

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije Slobodna Bosna. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

  1. Lista komentara
  2. Dodaj komentar

trenutak ...