U Bosni i Hercegovini i ostatku regiona svako malo lažni politički moralisati zveckaju oružjem i prepadaju građane ratom, što im je dio strategije koja ih svih ovih godina održava na vlasti. U njihovim suludim idejama su razni “non-paperi” koji nisu nimalo naivni i zbog kojih imamo razloga za strah, kazao je za “Slobodnu Bosnu”, vojni analitičar Nedžad Ahatović, koji još nije vidio “non paper” o prekompoziciji priznatih državnih granica u nekoj drugoj evropskoj regiji osim na Zapadnom Balkanu.

“Ako se radi o ‘neformalnom’ dokumentu za koji se svi koji se dovode u vezu s njegovom nastankom, kunu da ga nisu oni pripremali, odakle se, onda, pojavio? Dakle, ‘neko negdje’ definitivno razmatra u našem konkretnom slučaju podjelu Bosne i Hercegovine, i to ne treba odbacivati i banalizirati kao što se to već radi, već to treba dobro analizirati i, također, ‘neformalno’ se pripremiti za sve moguće scenarije koji mogu proizaći iz 'non-papera', pojasnio je Ahatović.

POVLAČENJE PARALELE

Kada govorimo o 'non-paperu', svakako treba podvući povijesnu paralelu. Zbignjev Bžežinski, savjetnik predsjednika Cartera za nacionalnu sigurnost, jedan briljantan um, u švedskom gradu Upsali u oktobru 1978. godine u svom izlaganju na Simpoziju svjetskih sociologa, samo šest mjeseci od Titove posjete SAD-u, najavio je raspad Jugoslavije u kojem će jednu od ključnih uloga igrati nacionalističko-separatističke snage. Ko je tada vjerovao u to? Nažalost, 12 godina poslije isto se i desilo.

Zato moramo biti oprezni, jer su sukobi mogući, a “non-paper”, kaže Ahatović, ma kako on bio neformalan, dao je motiv svakom vidu destabilizacije regiona i vjetar u leđa onim političkim snagama koje aktivno rade na promjeni granica na Balkanu.

Pitanje koje se nameće na sve priče o mogućim sukobima, jeste i ono da li smo spremni i koliko. Ono što je sigurno jeste da smo spremni onoliko koliko su jake institucije države Bosne i Hercegovine. Zato se u političkom smislu toliko radi na njihovoj opstrukciji i opštoj disfunkcionalnosti. Drugo, postavlja se i pitanje koliko međunarodna zajednica zaista stoji iza zvaničnog stava da je međunarodni subjektivitet BiH neupitan. Toliko koliko je taj stav čvrst, toliko je moguće odgovoriti na sve izazove usmjerene ka teritorijalnom integritetu BiH.

DODIK SLAŽE KOCKICE

Ahatović kaže kako je evidentno i da politika secesije svakim danom prima sve jasnije i jasnije obrise i da se Dodikovo ponašanje i retorika teško mogu više podvesti pod političku kampanju za reizbor ili njegov bijeg od uspostave pravne države u Bosni i Hercegovini. Jasan je politički cilj nezavisna "Srpska", problem je tajming, zato se traže sve žešći oblici sučeljavanja sa političkim Sarajevom kako bi se i u novom mandatu nastavio rad na secesiji. No, otežavajuća okolnost po njemu su sve složenije prilike u Crnoj Gori, čiji je donedavni narativ političkog sukoba davao dodatno neprocjenjivo političko, nacionalno pa, ako hoćete, i religiozno "gorivo" Dodikovim nastojanjima. Ako dođe do eskalacije krize, Ahatović kaže da Dodik može računati da trenutna vlada u Podgorici neće podržati bilo kakvu unilateralnu akciju NATO-a u BiH.

„Isto se s određenim rezervom može kazati i za Zagreb s obzirom na svekoliko miješanje u naše unutrašnje stvari, poput uređivanja Izbornog zakona. S Dodikovog stanovišta, kockice se polako slažu, a nekog konkretnog odgovora političkog Sarajeva baš i nema“, navodi on.

SRBIJA I STABILNOST REGIONA

Svjedoci smo i činjenice da Srbija u posljednje vrijeme mnogo ulaže u naoružanje, a zvaničan stav Beograda je da Srbija mora unapređivati svoje oružane kapacitete, jer je neutralna i mora imati jak argument odvraćanja od eventualne ugroze njene sigurnosti.

Međutim, pojašnjava Ahatović problem se javlja u činjenici da strategijski koncept nacionalne sigurnosti Srbije, pored Kosova, sasvim ležerno razmatra i naš entitet RS kao sastavni dio tog koncepta.

„To bi isto bilo da Bosna i Hercegovina usvoji strategijski koncept nacionalne sigurnosti koji bi, također, sasvim ležerno uključivao Sandžak. Dakle, Srbija na taj način želi stabilnost regiona i mir te će, u skladu s tim, samo ove godine uložiti dodatnih 600 miliona eura u nabavku novih najmodernijih oružanih sistema, što cifru ulaganja u oružje u posljednjih pet godina penje na više od dvije milijarde eura, što donacija, što direktno kupljenih najmodernijih oružanih sistema. Teško je reći za šta se Srbija sprema i da li se sprema, ali je jedna stvar evidentna, samo vojno jaka zemlja može nametati politička rješenja u svoju korist“, zaključuje  Ahatović.

(E. Ko.)