Glumac Aljoša Vučković u razgovru za portal Nova.rs kazao je kako "ono što je najgore na ovim balkanskim prostorima nisu ni ratovi, ni klanja, ni pljačke, ni ubistva, ni korupcija - nego zaborav".

Sa Vučkovićem ekipa Nova.rs se srela nakon scenskog čitanja teksta „Ja, Feđica“, njegovog nedavno preminulog kolege Feđe Stojanovića u njihovom nekada matičnom pozorištu Ateljeu 212.

Učešće u ovom događaju koje je upriličeno u znak sećanja na Stojanovića, kao na sve kulturne radnike koji su nas napustili u protekloj godini, rado je prihvatio iako već godinama nije bio na sceni.

“Otišao sam u penziju 2009. ali sam igrao dok nije skinut sa repertoara komad „Otac na službenom putu“. Mislim da je to bilo do 2011, još je tu bio Kokan (Mladenović) kao upravnik. Ljudi kažu: „Mogao bi još“. Ne, kad na jednom platnu imate boje to je zanimljivo, ta vaša boja je ili vangogovska ili sezanovska ili nekog renesansnog majstora… Da, mogao bih, ali čemu? Kad odudara od svega ovog danas, to su sad boje koje se tu nalaze. Malo je tome kumovala moja bolest, malo moj porodičan život, došli su unuci. Moja priroda je takva da ne volim da se družim”, kazao je Aljoša Vučković.

Dodao je kako se u bivšij Jugoslaviji živjelo bezbrižno.

“I jedva čekam da neko napravi seriju o tom groznom titoističkom vremenu. A o tome kako smo živjeli polako počinju da se otvaraju vrata”, kazao je glumac.

I to ga boli, priznaje, pa je jednom novinaru svojevremeno rekao:

“Moj otac je radio 70 godina, četiri godine se zaje…ao za vašu slobodu po nekim gudurama u Drugom svjetskom ratu, da bi umro u 84. godini života razočaran. Ja stan nisam dobio, nego sam ga naslijedio od svog oca i otplaćivao sam ga u Hrvatskoj. A 40 godina staža imam, i novac su mi uzimali da biste ga vi imali. Što me to nisu pitali novinari nego komentarišu što živim u kući u Beogradu? Šta je koga briga gdje ja živim? Ali nekoga je sve briga, a ja na to ne pristajem. Ne je..m se ni za male, ni za velike pare. Ne razumijem kada neko kaže da je to morao da radi, kao uslovi života te natjerali. Pa, ako je nekog jeb.. život, mene je jeb… Došao sam u Beograd sa 20 godina, kao trska u okeanu. Mogao sam da se drogiram, da budem kriminalac, da budem pedofil, svašta sam mogao, ali nisam. Jer me je odgojio moj otac komunista, kako danas kažu, komunjara”, ispričao je Aljoša Vučković.