Posljednja dešavanja na političkoj sceni Bosne i Hercegovine, odnosno dešavanja u odnosima između Republike Hrvatske i države Bosne i Hercegovine, prolaze u atmosferi davanja vještačkog disanja zvaničnom Zagrebu, koji se s jedne strane čini neumoran u nastrajima na BiH i na njena unutranja pitanja, dok se s druge strane ti nasrtaji u pravilu završavaju potpunim debaklom hrvatske diplomatije.

Ulogu dežurnog luzera od ministra vanjskih poslova Hrvatske Gordana Grlića Radmana, koji se posljednjih mjeseci propisno obrukao na svim međunarodnim forumima, zalažući se za etnički diskriminatorski prijedlog izmjena Izbornog zakona po željama HDZ-a BiH, preuzeo je sam predsjednik Hrvatske Zoran Milanović.

Milanović ovih dana boravi, kako pišu zagrebački mediji, u zvaničnoj posjeti ne državi Bosni i Hercegovini nego zločinačkoj paratvorevini Herceg-Bosni. Posjetu karakterišu skandalozne izjave predsjednika Hrvatske, koji neselektivnom paljbom tuče po članu Predsjedništva BiH Željku Komšiću (pri čemu mu Komšić, izgleda namjerno, ništa ne odgovara). Tu paljbu prate i uvrede na račun države Bosne i Hercegovine, koju Milanović naziva pretposljednjom rupom na svirali u Evropi.

Tek je član Predsjedništva Šefik Džaferović, na pristojan način prizemljio predsjednika susjedne države, kazavši da se Milanović ponaša kao nepristojam gost u tuđoj kući. K tome je Džaferović odgovorio nadobudnom Milanoviću, podsjećajući ga na diplomatske poraze Hrvatske vezane za agresivno lobiranje za izmjene Izbornog zakona po želji HDZ-a BiH, odnosno podsjećajući Milanovića na to da su i pred EU i NATO-om, nedavno potpuno poraženi HDZ-ovi, a očito i Milanovićevi prinicipi poput tzv. legitimnog predstavljanja konstitutivnih naroda.

Netom prije posjete Milanovića, njegove osnovne teze, gostujući u programu RTRS-a, anticipirao je lider NiP-a, Elmedin Konaković, kazavši da nije uredu da Bošnjaci biraju Hrvatima predstavnika u Predsjedništvu BiH. Konaković je time očito floskule HDZ-a stavio iznad zakona i Ustava BiH, te pokazao da političke želje HDZ-a BiH za njega imaju veću težinu negoli zakon i Ustav BiH.

Osjetivši se ugroženim na poziciji "petokolonaša" od strane Konakovića, ljubomorno se oglasio se i lider SBB-a Fahrudin Radončić, koji kao da Konakoviću nije htio dopustiti da mu preotme naklonost Dragana Čovića, pa je i on stoga ponovio isto. I "pošteni" Radončić primjetio je da nije pošteno da se prilikom izbora članova Predsjedništva BiH, u obzir uzimaju zakon i Ustav, nego da se zasigurno, u obzir moraju uzeti želje HDZ-a i Dragana Čovića.

I Konaković i Radončić su time izrazili ne samo želju za povratkom zastave Herceg-Bosne u Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, nego i načinili pokušaj legitimiranja diplomatske agresije Hrvatske na BiH. Teško je vjerovato da Konaković i Radončić imaju podršku za to i kod svojih pristalica, a kamoli šire. Međutim, obojici se mora odati priznanje da su vrlo otvoreno zauzeli pozicije otvorenih i neskrivenih petokolonaša, o čijim će se potezima građani imati priliku da izjasne, prije ili kasnije.

Sam Milanović nije štedio riječi hvale za pomenuti dvojac, pa je vratio uslugu pozdravivši njihove prohdzovske stavove.

On je ocijenio ohrabrujućim što je nekoliko bošnjačkih političara poput Fahrudina Radončića i Elmedina Konakovića izjavilo da nije pošteno da Bošnjaci biraju "hrvatskog člana Predsjedništva BiH", a pri tome je Komšića nazvao "lažnjakom".

Za razliku od Radončića i Konakovića, njihovi partneri iz SDP-a i Naše stranke nisu se oglašavali, što jasno sugerira da se oni ne slažu sa pomenutim dvojcem, jer izbor članova Predsjedništva BiH nije uopće pitanje izbora Željka Komšića, nego pitanja principa i koncepta. Ni SDP ni NS sebi očito ne mogu dopustiti da se pokušajima delegitimiziranja Komšića, delegitimizira izbor građanskog kandidata na mjesto člana Predsjedništva BiH, te da etnički princip, koji je suprotan evropskim i demokratskim standardima, ostane onaj koji je jedini legitiman u izbornom procesu BiH, kao što to smatraju Radončić, Konaković i zvanični Zagreb.

(SB)