Počelo je Karlobagom do Virovitice, pa se transformisalo u "jedna stranka, jedna zemlja, jedan predsjednik", da bi trenutno stalo na Jarinju, Brnjaku i Merdaru, a ako im dozvolimo da nastave, završit će se na umanjenom Beogradskom pašaluku, piše Davor Kalajžić, penzionisani službenik političke kancelarije specijalnog predstavnika UNMIK-a za portal Direktno.rs.

Tamo gdje je crveno-crna-julovska koalicija stvarala srpski svijet, Srba više gotovo da nema, a nema ni teritorija. Ostale su ruševine i slike kolona protjeranih. Ali i slike renoviranih i novoniklih raskošnih dedinjskih vila u koje su se o našem trošku uselili moderni Lupeni.

Došla je vladavina tetaka, spaljenih kuća sindikalnih predstavnika i polupanih automobila slučajnih fotografa. I službeno vozilo, sa službenim vozačem i neslužbenom drogom, milion eura pomračenih kamera, garsonjera na "poklon", 10 nestalih Lada Niva civilne zaštite i više od pola tuceta neplaćenih pravosnažnih prekršajnih kazni, većinom zbog zloupotrebe sredstava u predizbornim kampanjama. Tu je i kragujevački indeks, od osuđenih 12 profesora. A tu su i 10.000 pripadnika Vojske Srbije koji su napustili službu u proteklih nekoliko godina.

U narodu ima izreka, što trijezan misli, pijan govori. Ali, došla su nova vremena, pa je vrijeme i za nove poslovice. Što lud misli, ozoniran lupeta. Zbog toga je izmišljena nova funkcija - fikus. Problem nastaje kad fikus više nema šta da laže, jer ga nadjačaju podguzni megafoni, a namnožili se.

Šta je to "srpski svet" danas?

To je ukradeni identitet, Briselski sporazum, Washingtonski pakt, zamijenjena fascikla, šabačka diplomatija, Mali Šengen, Rio Tinto, Ling Long, Smederevo, Bor, Krušik, Jovanjica, Oliver, Nevolja, Mutavi, Hercegovačka, Vidovdanska, Doljevac, Potočari, snajper, MUP, CIA, DEA, BIA, parada ponosa, ugovori, diplome, Kurti, Tači, Haradinaj, Srpska lista...

Polusvijet bi da nam nametne svoj "srpski svijet".

Pravi "srpski svijet" je nešto drugo. To je svijet vladavine prava i socijalne sigurnosti za sve građane Srbije. To je čista voda, vazduh i zemlja. To su banke i oranice u državnom vlasništvu. To su besplatni udžbenici i škole u kojima se nešto nauči. To su fakulteti koji stvaraju stručnjake. To je naučni i obrazovni televizijski program očišćen od kiča i prostakluka, narkomana i silikona. To je život dostojan čovjeka. I još mnogo toga radi čega naši mladi ljudi odoše iz Srbije.

Srpski svijet po mjeri građana neće doći dok nam ga huškački propovjedaju ljubitelji crnokošuljaškog stajlinga u stilu "Ein Volk, ein Reich, ein Führer" i dok nam se nameće ideologija robovskog rada i nedjeljom, po sistemu "Arbeit Macht Frei". Bez obzira što su im prošle Ljotićeve koračnice, reinkarnacija preodjenutog neofašizma u cilju kontinuiteta pljačke neće proći u pravom srpskom svijetu.

Srpski svijet će doći tako što će ekipa koja bi da korača u Ljotićevom stroju dobiti adekvatan zbor u Zabeli.