Direktor Hitne pomoći Kantona Sarajevo Adem Zalihić oglasio se na Facebooku o svojoj nelegalnoj smjeni, koja je pokrenuta ovih dana.

Njegovu objavu prenosimo u cjelosti:

Nakon što su “sarajevski” mediji objavili 100-tinjak članaka o meni (više nego o Inzkovoj odluci da zabrani negiranje genocida) da bi pokušali opravdati moju nelegalnu smjenu pravdajući to karticom SDA koju neko negdje posjeduje, želim pojasniti zašto ne želim prestati govoriti protiv koncepta života koji nam se nameće. Žao mi je mojih iskrenih prijatelja koji me svakodnevno savjetuju da odustanem, jer će me mediji uništiti, jer imaju sve moguće mehanizme kontrole života u Sarajevu.

Dragi prijatelji ne mogu, ne mogu radi naše djece. Duboko vjerujem da ovo političko ludilo koje su nametnuli u KS i koje se polako širi u druge kantone mora prestati, prije ili kasnije.

O kakvoj političkoj mafiji, o kakvom moralnom posrnuću društva se radi, u kakvoj moralnoj bijedi se prisiljavaju ljudi da žive, kazat će vam sljedeći slučaj.

Lično sam reanimirao jednog čovjeka nakon zastoja srca prije 10-ak godina, koji je hvala Bogu dobro i zdravo, i dan danas živi i radi u punom kapacitetu.

Prije dvije godine odlučimo u Hitnoj napraviti priču o uspješnim reanimacima kako bismo pokazali svima da Hitna pomoć radi vrhunski posao. Spašava bukvalno na ulici klinički mrtve ljude. I dođemo na ideju da u televizijski program pozovemo ovog čovjeka. Objasnimo mu o čemu se radi, on naravno sav onako sretan kaže ma doktore za tebe gdje god i šta god, samo reci.
Kada smo sve dogovorili i krenuli da se rastajemo kaže on, a koja TV će to snimati.
Rekoh HAYAT!

Kraj!

Čovjek najednom poblijedi, da sam pomislio da će se onesvijestiti. Kaže izvini doktore, ali ne mogu!
Da je neka druga TV rado bih, ali znaš tu televiziju povezuju sa SDA, i ta tv kuća kritikuje Konakovića, a ja sam veliki prijatelj sa Dininim nerazdvojnim drugom. Ne bi mi to oprostili.
Ja sam se ukočio. Nisam mogao da vjerujem šta čovjek izgovara. Stidio sam se zbog njega, zbog nas svih. Pomislio sam: dragi Bože je li ovo moguće? Je li moguće da su ljudima toliko isprali mozak, je li moguće da su toliki strah utjerali ljudima u kosti?
Pazite, spasite čovjeku život, i tražite od njega da to kaže pred televizijom kako bi smo pokazali stručnost i opremljenost naše ustanove. On to ne smije da uradi, radi toga jer će mu zamjeriti prisni prijatelj predsjednika stranke.
E tad sam rekao jedno veliko NE!
Neću nikada pristati da živim u tako bijednom društvu, i borit ću se taman sam ostao!
I borit ću se taman svaki dan pisali laži o meni kao proteklih dana!
Neću da pristanem živjeti u društvu gdje vam političari preko medija određuju sve, pa i to da li se smijete zahvaliti nekome ko vam spasi život.
Mrak je to, crnji od najcrnje rupe na dnu bunara. Kome se sviđa neka živi u tome, ali ja zaista ne mogu.
Čovjek se rodi slobodan i tako treba da živi i radi, sve dok druge ne ugrožava. Danas u Sarajevu ljudi nisu slobodni. Loši političari i njihovi mediji su ih satjerali u uski prostor spletki, intriga, potvora, ucjene i prijetnji.
Do nas je, da li ćemo nastaviti živjeti u ovakvim bijednim prilikama. Sloboda neće pasti sa neba, za nju se mora boriti.
To je što mi možemo uraditi.

Hayat