Glavni lik naše današnje priče je Ane di Pištonja, poznatija kao baba Anujke.

Anujkina "čarobna voda" ubila je između 50 i 150 ljudi, a ona je postala poznata kao serijski ubica iz sela Vladimirovci.

Rođena je kao Ana Drakšin ili Drakin, a prema njenim riječima, rodila se 1837. godine. Otac joj je bio bogati vojvođanski zemljoposjednik koji se sa porodicom 1849. godine iz Rumunije doselio u Petrovo selo, tadašnji naziv za Vladimirovce, u Banatskoj vojnoj krajini Habsburške monarhije. Kćer je školavao, a nju je posebno interesovala hemija.

Anujka se udala za dvadeset godina starijeg vlasnika imanja Di Pištonja, s kojim je imala 11 djece, od kojih je samo jedno preživjelo do punoljetstva. Suprug joj je preminuo nakon dvadeset godina braka, a Anujka se tada vratila izučavanju hemije.

Nakon suprugove smrti, Anujka je dio kuće pretvorila u improvizovani laboratorij, a širom Banata je postala poznata kao „iscjeliteljka“ i travarka. Baba Anujka je držala kafanu te je bila u kontaktu s velikim brojem ljudi, ali imala je i saradnice u drugim selima koje su očajnim ženama preporučivale njene napitke.

Anujkina smjesa bila je poznata kao "čarobna voda" ili "ljubavni napitak", a klijentima je gotovo obavezno postavljala isto pitanje "Koliko je težak ovaj problem?", misleći pri tome na tjelesnu težinu žrtve. Iako su klijenti vjerovali da je u pitanju magija, Anujka je u njihove napitke stavljala otrov, najčešće arsen, a nakon što bi saznala težinu žrtve, znala je i koju količinu otrovne supstance da stavi. Klijenti su od nje dobijali detaljno uputstvo za korištenje, uz "proročanstvo" da će problem nestati osmog dana od početka uzimanja napitka; što se zaista i dešavalo, žrtve bi umirale osmog dana, ali ne zbog Anujkinih moći, kako su klijenti vjerovali, nego zbog njenih tačnih proračuna o količini otrova u odnosu na tjelesnu težinu.

Anujka je, zajedno sa svojim saradnicama, na području Banata djelovala punih četrdeset godina. Optužbe su sporadično stizale na adresu austrougarskih vlasti, ali odgovora nije bilo, jer je Anujka uredno plaćala poreze i živjela mirnim životom.

Kada je pod sumnjivim okolnostima preminuo drugi muškarac iz bliskog okruženja izvjesne Stane Momirov, policija ju je pozvala na saslušanje.

Nakon što je prvi suprug Stane Momirov Lazar Ludoški preminuo, ona se preudala. Kada je nedugo zatim preminuo i bogati stric Staninog drugog supruga, policija je odlučila da ispita slučaj. Stana je od baba Anujke "čarobnu vodu" kom je ubila svog prvog supruga, kupila u januaru 1924. godine za 2.300 dinara.

Baba Anujka je svoju "čarobnu vodu" prodala još jednoj porodici Momirov, Simi i Sofiji, i to u decembru 1926. godine za 5.000 dinara. Oni su namjeravali da ubiju Siminog oca Nikolu, koji je, navodno, bio nasilan prema njima i njihovoj djeci. 

Među slučajevima za koje joj je bilo suđeno, bila je i smrt Gaje Prokina, inače zdravog šezdesetogodišnjaka, bogatog udovca, koji je novac zaradio u Americi. Nasljedstvo je podijelio sinovima, a sestriću Milanu je obećao osam jutara zemlje, koje bi mu dao nakon smrti. Milan i njegova supruga su bili nestrpljivi pa su se obratili tada već poznatoj baba Anujki.

Prvo suđenje baba Anujki bilo je u junu 1914. u Beloj Crkvi, međutim, zbog nedovoljno dokaza, ona je tada oslobođena.

Za drugo suđenje, vlasti su bile bolje pripremljene. Baba Anujka je imala nekoliko saradnica, od kojih su neke, nezadovoljne nagradama koje su dobijale, rado svjedočile protiv nje. Izvršeno je nekoliko ekshumacija i kod svih su pronađene čestice arsena i žive. Protiv baba Anujke je podignuta optužnica za ubistvo Nikole Momirova i Lazara Ludoškog. Uhapšena je 15. maja 1928. godine, kada je imala 90. godina. Presuda je donesena 6. jula 1929. godine. Anujka je osuđena na 15 godina zatvora zbog saučesništva u oba ubistva.

(SB)