Ako je suditi po raspoloženju u dijelu zapadnih ambasada u Sarajevu, Dragan Čović, predsjednik Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine, trebao bi, nakon izbora naredne godine, biti član Predsjedništva BiH. 

Za neke od međunarodnih zvaničnika s kojima je politicki.ba u više navrata komunicirao, ovo "rješenje" bilo bi idealno. 

S jedne strane, ušutkalo bi više nego dosadnu Hrvatsku i njenu kampanju, koja već snažno ide na živce i birokratama u Briselu, u vezi "legitimnog predstavljanja". 

S druge strane, riješio bi se "problem Čović". Nakon četverogodišnjeg mandata, on bi otišao u političku penziju. Umeđuvremenu bi prestala priča o (ne)legitimnosti u Predsjedništvu BiH, a mogli bi se otopliti odnosi između Bošnjaka i Hrvata. 

"Ovog puta Čoviću je stalo da se riješe problemi Izbornog zakona. Stalo mu je i da uđe u Predsjedništvo BiH. Ovog puta on bi mogao biti kooperativan i to je već pokazao na Mostaru", jedan je od argumenata koji sam mogao čuti. 

Kako bi Čović mogao ući u bh. predsjedništvo, nije sasvim jasno. 

Do izbora je još daleko, pitanje je i da li će se i pod kojim uslovima održati. 

Jer, dok analiziraju opcije o mogućem zaposjedanju jedne od stolica u kolektivnom šefu države, moji zapadni sagovornici propituju i mogućnost bojkota izbora koji bi proglasili Čović, te njegov koalicioni partner Milorad Dodik. 

Pravno gledano, svaki dogovor o promjenama Izbornog zakona morao bi - prvo - proći Venecijansku komisiju. Već tu se nesavladivom čini prepreka koju sam Čović postavlja - legitimno predstavljanje. 

Kako takav pojam objasniti čuvarima evropskih (pravnih) vrijednosti u ovom tijelu?

"Legitimno predstavljanje" nema pobornike ni u Evropskoj komisiji. 

No, postoji razumijevanje za ono što Čović - makar verbalno - zahtijeva. 

Zasad, ne postoji modus kakvo bi rješenje zadovoljilo Venecijansku komisiju i Čovića. 

Jedini način je - politički - ustupci bošnjačkih i probosanskih političkih faktora. 

Oni mogu, ali i ne moraju, biti formalni. 

Prema glasnim razmišljanjima nekih diplomatskih predstavnika, bilo bi dobro da u utrku za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH ne bude više od dva kandidata. 

U toj situaciji, vjeruje se, svaki glas bi bio bitan za pobjedu jednog ili drugog kandidata i Bošnjaci ne bi mogli "manverisati" svojim biračkim tijelom. 

No, kalkulacija s dva kandidata za člana Predsjedništva ispred bošnjačkog naroda naprosto se čini nerealnom jer je uvijek do sada u toj utrci bila gužva. 

U takvoj situaciji, opet prema razmišljanima naglas, bilo bi dobro da probosanske stranke istaknu nekoliko hrvatskih kandidata, kako Željko Komšić ne bi bio sam u utrci. 

Pojava još barem dva hrvatska kandidata zakomplicirala bi Komšićevu utrku za još jedan mandat u Predsjedništvu BiH. 

Istina, ne bi automatski osigurala ulazak Čovića u ovaj bh. organ, ali bi mu povećala šanse. 

Ima i opcija, ne bi bilo prvi put, da se Čović i Komšić dogovore. 

No, ta je opcija baš nevjerovatna. 

(Nije i nemoguća, jer politika uvijek zna iznenaditi...)

"A šta ako Biden stavi na 'crnu listu' Čovića?", upitao sam jednog od svojih sagovornika. 

Odgovor nisam dobio. 

Neki od njih nisu o tome ni razmišljali.

Piše: Sead Numanović/politički.ba