Piše: DARKO OMERAGIĆ

Na dnevnom redu naredne sjednice Gradskog vijeća Grada Sarajeva koja bi trebala biti održana 22. septembra naći će se Nacrt odluke o podizanju spomen-obilježja Kazani, na lokaciji na kojoj su tokom ratne opsade Sarajeva pripadnici 10. brdske brigade Prvog korpusa Armije RBiH kojom je komandovao Mušanom Topalovićem Cacom na svirep način ubili zasad nepoznat broj nedužnih civila, saznaje „Slobodna Bosna“ iz svojih izvora u Gradskom vijeću.

Podsjetimo, Komisija za izbor idejnog rješenja spomenika žrtvama ubijenih na sarajevskoj planini Trebević u rejonu Kazana tokom opsade Sarajeva (1992-1995.) u julu je zbog propusta u konkursu odlučila da ne proglasi najbolji rad jer je konkurs bio nedovoljno definisan. Mjesec poslije Gradska uprava Grada Sarajeva na čijem je čelu gradonačelnica Benjamina Karić je poništila konkurs na koji je prispjelo pet radova i predložila izmijenjenu odluku kojom se predlaže postavljanje spomen-ploče.

Idejni projekat za spomen-obilježje na Kazanima je rad firme za arhitektonsko projektovanje i inžinjering Focus iz Sarajeva. Na spomen obilježju bi trebalo pisati pisati:

Spomen obilježje Kazani (1992.-1994.)  

Zauvijek ćemo se, s tugom i poštovanjem, sjećati naših ubijenih sugrađana:

Bošković (Spasoje) Nevenka, 1933.-1992.

Bošković (Simo) Marko, 1929.-1992.

Lemez (Neđo) Novka, 1950.-1992.

Žuža (Jefto) Stojan, 1933.-1992.

Vučurović (Dobrivoje) Zoran, 1952.-1992.

Jovanović (Vojo) Duško, 1954.-1993.

Lavriv (Mihaila) Ana, 1942.-1993.

Lavriv (Stefan) Vasilj, 1933.-1993.

Drašković (Branko) Mileva, 1936.-1993.

Šalipur (Momčilo) Predrag, 1965.-1993.

Ćeranić (Mihajlo) Dragomir, 1943.-1992.

Šteta (Lutvo) Ago, 1942.-1994.

Komljenac (Ilija) Marina, 1926.-1993.

Komljenac (Adam) Radoslav, 1921.-1993.

Frankić-Brkljač (Vinko) Ranko, 1952.-1993.

Radosavljević (Boro) Branislav, 1952.-1993.

Nikolić (Nikola) Ergin, 1966.-1993.

Ukoliko ovaj prijedlog dobije podršku vijećnika Gradskog vijeća Grada Sarajeva, a prema našim informacijama velika je vjerovatnoća i da hoće onda će Nacrt odluke ići na sedmodnevnu javnu raspravu. Prvobitno je bilo planirano da se javna rasprava vodi samo sa subjektima sa područje općine Stari Grad, međutim, kako smo saznali neki od vijećnika će predložiti da se javna rasprava vodi u sve četiri sarajevske gradske općine jer se ova tema tiče malo šire zajednice od općine Stari Grad.

Na pitanje kako se došlo do 17 imena ubijenih stanovnika Sarajeva, iako je poznato da ih je bilo najmanje 22-23 i zašto na ploči ne piše ko ih je ubio naš izvor iz Gradskog vijeća koji je u cijelu priču upućen od početka procesa nam je rekao da su imena dobijena posredstvom Instituta za nestale osobe BiH.

„Nacrtom je predviđeno da tokom javne rasprave svi građani mogu predlagati izmjene izgleda spomen-obilježja i teksta koji je predložen, ali će zadnju riječ dati vijećnici i gradonačelnica Karić. Ovo je rješenje kojim niko nije zadovoljan, ali niko nije ni do kraja nezadovoljan. Vijećnici iz Starog Grada će ovaj prijedlog podržati iako su dobili neke poruke koje im sugerišu da im na pamet ne padne ideja da se na ploči spominje Caco i 10. brdska brigada i ovakvo rješenje je njima prihvatljivo. S druge strane, porodice žrtava su nezadovoljne jer bi na spomen-obilježju pisalo samo „ubijeni“, što je, kako kažu, preblago. Opet s druge strane, prijedlog im nije do kraja neprihvatljiv jer će na Kazanima nakon toliko godina biti barem neko obilježje koje ukazuje na to da se ovdje događala zlodjela“, kaže nam naš izvor. 

Što se tiče firme Focus do nje se došlo, kako smo saznali, direktnim sporazumom Gradske uprave s pomenutom firmom s obzirom na to da je cijena spomen-ploče niža od cijene samog spomenika.

ZLOČIN I KAZANI

Za ratni zločin na Kazanima najveću kaznu je dobio pripadnik 10. Brdske brigade Armije BiH Samir Bejtić, i to 14,5 godina zatvora. Njega je na ovu kaznu 2006. godine osudio Kantonalni sud u Sarajevu, ali mu je u međuvremenu presuda dva puta ukidana i suđenje vraćano na početak. Osim njega, procesuirano je još 12 Cacinih vojnika koji su dobili blaže kazne za svirepa ubistva. Za svirepa ubistva je suđeno Esadu Tucakoviću, Ziji Kubatu, Refiku Čolaku, Mevludinu Selaku, Senadu Hasiću, Samiru Seferoviću, Esadu Raoniću, Senadu Haračiću, Sabahudinu Žigi, Omeru Tendži, Samiru Ljuboviću i Arminu Hodžiću.

Mušan Topalović Caco i njegovi saradnici uhapšeni su u akciji "Trebević 2" koju su 26. oktobra 1993. izveli pripadnici MUP-a RBiH. Naredba je glasila:

“Delalić i Caco traže se živi ili mrtvi.”

Prema zvaničnoj verziji, Caco je ubijen prilikom pokušaja bijega iz kombija u kojem su ga prevozili iz zgrade Prvog korpusa u Okružno-vojni zatvor. Nezvanično, ubijen je pod drugim okolnostima.

U akciji čiji je cilj bilo hapšenje odmetnutog komandanta, kao i komandanta 9. brdske brigade Ramiza Delalića, te blokada jedinice Delta kojom je komandovao Mido Aljić i specijalnog odreda “Zulfikar” kojim je komandovao Zulfikar Ališpago, ubijeno je devet pripadnika MUP-a RBiH. U pokušaju hapšenja Mušana Topalovića Cace ubijeni su policajci Admir Hebib (1969), Kemal Kojić (1960), Dragan Miljanović (1967), Slaven Markešić (1965), Srđan Bosiljčić (1963), Elvir Šovšić (1974), Hamid Humić (1968), Jasmin Čamdžija (1968) i Izet Karšić (1959). 

Prije akcije "Trebević 2" u julu 1993. godine je izvedena akcija "Trebević", u kojoj je uhapšen Cacin pomoćnik Senad Pecar. Dan poslije ove akcije, Caco i Ramiz Delalić su blokirali glavne sarajevske ulice, napali nekoliko policijskih stanica i razoružali policajce.

Drugog novembra 1996. godine Caco je sahranjen na Šehidskom mezarju Kovači. Dženazi je, kako su tada izvijestili mediji, prisustvovali između 15.000 i 20.000 ljudi.