Jedno od osnovnih ljudskih prava je pravo na jezik i pismo koje je zagarantovano međunarodnim konvencijama i deklaracijama, jer svaki čovjek, ma koje vjere i nacije bio, ima pravo da govori svojim jezikom i koristi svoje pismo. 

Imajući na umu kompleksnost države Bosne i Hercegovine i njeno ustavno uređenje svjedoci smo otvorene kampanje i jezičkog rata koje se posljednjih dana vodi oko zaštite i upotrebe ćirilice u Republici Srpskoj, saopćeno je iz Kabineta ministra za ljudska prava i izbjeglice BiH Miloša Lučića.

U saopćenju se navodi da je strah od ćirilice, a u nekim slučajevima i prezir, neutemeljen i neopravdan, jer ovo pismo nikoga ne ugrožava niti kome predstavlja prijetnju.

- Iako Ustav FBiH propisuje da su i latinica i ćirilica ravnopravna pisma, u ovom entitetu, nažalost, svjedoci smo da se srpski jezik i ćirilica negiraju u nekim kantonima. U Zapadnohercegovačkom i Posavkom kantonu konstitutivni narodi koji uživaju sva politička i ljudska prava, uključujući i pravo na jezik i pismo, samo su Hrvati i Bošnjaci, ali ne i Srbi. Službeni jezici su hrvatski i bošnjački, a pismo latinica, ali ne i ćirilica, što predstavlja grubo kršenje osnovnih ljudskih prava i otvorenu diskriminaciju - navodi se u saopćenju ministra za ljudska prava i izbjeglice BiH Miloša Lučića.

Moramo, ističe se, poštovati tuđe, a svoje njegovati i čuvati, jer ljepota je u različitosti uz uvažavanje i poštovanje tih različitosti.

- Da postoji briga o zaštiti jezika na globalnom nivou svjedoči i to što je Organizacija Ujedinjenih nacija za obrazovanje i kulutru promovisala Dan maternjeg jezika 21. februara 1997. godine da bi afirmisala posebnost svakog jezika. Imajući u vidu činjenicu da su jezik i pismo jedan od najvažnijih dijelova kulturnog nasljeđa i pitanje identiteta i opstanka svakog naroda pa tako i srpskog, štiteći ćirilicu Srbi štite kulturu, tradiciju i svoje postojnje, jer nijedno pismo u svijetu nije toliko puta ukidano kao ćirilica – navodi ministar za ljudska prava i izbjeglice BiH.