Glavni lik naše današnje priče je Eugen Savojski, princ, austrijski vojskovođa i državnik. Smatran je najvećim i najzloglasnijim vojskovođom svoga doba. Kao rođeni Parižanin, potječe iz sporedne linije savojske dinastije.

Studirao je matematiku i prirodne znanosti. Stupio je u austrijsku vojsku nakon neuspjelog pokušaja da bude primljen u francusku vojsku. Istaknuvši se u ratovima protiv Turaka kod Beča, Pešte i Beograda i protiv Francuza u Pijemontu, postao je general, a kasnije i feldmaršal. Od 1703. godine, pa sve do smrti bio je predsjednik Dvorskoga ratnoga vijeća.

Princ Eugen je bio državnik, političar i vojskovođa i imao veliki utjecaj na vođenje poslova u Austriji u prvoj polovini 18. stoljeća.

Proslavile su ga pobjede nad Turcima kod Sente 1697., kod Petrovaradina 1716. i kod Beograda 1717. godine, označivši prekid turskih osvajanja u Europi, a rezultati tih pobjeda bili su Karlovački i  Požarevački mir, kojima je Austrija stekla velike dijelove Hrvatske, današnju sjevernu Srbiju, dio Bosne, Vlaške, Ugarske itd…

ZAPALIO BOSNU

Eugen Savojski je, naime, šestoga oktobra 1697. godine sa oko 6.500 ratnika, naoružanih s 12 malih topova, krenuo je iz Osijeka i prešavši rijeku Savu kod Bosanskog Broda započeo kratkotrajni ali krvavi pohod na Bosnu. Za jedanaest dana stigao je do Visokog koje je opljačkao i zapalio.

Nakon toga, 22. oktobra, poslao je u Sarajevo trubača i barjaktara, sa zahtjevom da se grad preda i izbjegnu žrtve.

Ovo je originalno pismo koje je Eugen Savojski poslao gradskim ocima Sarajeva:

-Mi, Eugen Princ, vojvoda od Savoje i Piemonta, vitez zlatnog runa i generalni feldmaršal Negova Veličanstva rimskog cara i ugarskog i češkog kralja, glavni zapovjednik jedne dragunske pukovnije i zapovjedni general glavne vojske Njegova Veličanstva, koja je u ratu s otomanskom Portom, ovim dajemo na znanje odličnim građanima i svim stanovnicima, da se, pošto smo Božjom milošću s istom ovom vojskom ove godine pobijedili velikog sultana u logoru kod Sente na Tisi, nalazimo ovdje u provinciji Bosni i da smo u blizini plemenite varoši Sarajeva, pošto smo pobjedničkim oružjem Njegovog carskog i kraljevskog Veličanstva, premilostivog našeg gospodara sretno osvojili sve pozicije i utvrde na koje smo naišli, i da usljed toga naše dalje prodiranje tim manje ima zapreka, što smo već stigli do ravnice.

Kako nismo došli u ovu zemlju s namjerom da pravednom carskom oružju žrtvujemo još ljudske krvi, nego da i one koji traže milost i hoće da se pokore rimskom caru a ljubavlju i dobrotom pripazimo, odlučili smo se iz osobitih obzira prema Sarajevu da ovo pismo pošaljemo s napomenom, ako želite da se spasite od zla, da nam pošaljete jednoga ili više izaslanika, ali odmah, jer ćemo inače mi bez oklijevanja nastaviti svoj pohod, a onda nećemo ništa uvažiti, jer neće biti vremena za to, da se nanovo sporazumijevamo kada se sa svojom vojskom primaknemo bliže.

Ova naša opomena učinjena je u dobroj namjeri, ali izjavljujemo, ako se ona ne uvaži, i ako ostanete uporni, da će se naša dobrota izvrgnuti u strogost, pa ćemo sve uništiti mačem i vatrom. Nećemo poštediti ni dijete u majčinoj utrobi jer je pripravljeno i teško topništvo…

Nakon što je njegovo pismo ostalo bez odgovora, a trubač i barjaktar napadnuti i opljačkani, princ Eugen zapovjeda napad na grad. Tokom napada, Sarajevo je opljačkano i zapaljeno. Uslijed dolaska zime, austrijska vojska se vratila u Osijek. S njom je Bosnu napustilo oko 40.000 katolika.

Oni su se naselili u opustošenoj Slavoniji nakon protjerivanja Turaka. Poslije tog egzodusa, katolici su postali najmanja vjerska skupina u Bosni, a Eugeov pohod na Sarajevo značio je kraj za sarajevsku katoličku četvrt.

Po zloglasnom princu, nacistička Njemačka dala je oformiti još zloglasniju jednicu SS divizije, sastavljenu od dobrovoljaca s Balkana, poznata po okrutnim zločinima u Drugom svjetskom ratu.

 (SB)