Bivši ambasador Bosne i Hercegovine, profesor Slobodan Šoja, komentirao je jutros u emisiji "Novi dan" televizije N1 Srbija političke prilike u Bosni i Hercegovini, pa se na početku na pitanje voditeljice Nataše Miljković osvrnuo na jučerašnji "performans" Milada Dodika u njegovom kabinetu u Predsjedništvu BiH.

"Ja sam zgrožen takvim izljevom primitivizma", kazao je Šoja i dodao da je, na žalost, Dodikovo incident zasjenio posjetu patrijarha SPC Porfirija Sarajevu i poruke koje je on tom prilikom poslao.

"Patrijarh Porfirije je govorio o otvorenom Sarajevu, širokogrudom Sarajevu, onom Sarajevu koje je propatilo ali je uvijek imalo snage da se vrati u istu priču sa onima sa kojima se možda nekada i tuklo. Takvo Sarajevo i priča o ljepoti zajedničkog življenja je nešto što je oduševilo Patrijarha srpskog, gospodina Porfirija. On se prošetao starim dijelog grada, popio je vodu na česmi kod Begova džamije, ušao je čak i trijem, dvorište džamije, prošetao glavnom sarajevskom ulicom i najavio da će ponovo da dođe u Sarajevo. Sve što je uradio i kazao bila je jedna nova, velika poruka koja je potrebna svim ljudima u Bosni i Hercegovini".

Slobodan Šoja je potom rekao: "I samo dan nakon odlaska Porfirija, u Sarajevo dođe Milorad Dodik i napravi ono što je jučer napravio. I sada vidite, svi pričaju o onome što što je uradio Dodik, njegovom primitivizmu, a zaboravljene su poruke patrijarha Porfirija".

Slobodan Šoja se prisjetio jedne anegdote iz vremena kada je bio šef kabineta predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH Nikole Špirića.

"Nakon što je Bosna i Hercegovina potpisala Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju sa Evropskom Unijom (2008.) godine organizovana je proslava tog značajnog događaja. Proslavi su prisustvovali svi tadašnji čelni ljudi u BiH, svi članovi Predsjedništva BiH, kompletno Vijeće ministara BiH...Naručeni su bili muzičari Cigani, svako od prisutnih je dao po sto maraka tom orkestru, čak je i Miroslav Lajčak koji je tad bio Visoki predstavnik nagradio muzičare sa sto KM. Pjevalo se, grlilo, ljubilo, veselilo. Onda sam ih ja upitao: "Zamislite, ljudi, da sada u dvoranu uđu televizijske kamere, biste li se i tada ovako grlili i zajednički veselili". Niko mi nije odgovorio, ali odgovor je bio poznat: ne bi, naravno, jer nikome od njih nije u interesu da se šalju takve poruke njihovim glasačima".    

("SB", N1)