Razgovarao: DARKO OMERAGIĆ

Rata neće biti iako se o njemu u Bosni i Hercegovini ovih dana priča najviše od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma. A o ratu se priča zato što se oružjem i prijetnjama o proglašenju Republike Srpske u posljednje vrijeme zvecka više nego ikada u posljednjih 26 godina. Čini ti najviše Milorad Dodik, član Predsjedništva BiH i predsjednik SNSD-a kao neprikosnoveni lider u pola BiH koji otvoreno govori o svojoj želji za samostalnom Republikom Srpskom.

Dodik sve radi svjesno i organizirano i uz aminovanje i očitu podršku Beograda i Moskve, pa usred jedne od najvećih političkih kriza u našoj zemlji izvodi svoje najbolje policijske jedinice na pokazno-taktičke vježbe na Jahorini i kod Mrkonjić-Grada s ciljem ne da, zaista, uvježba svoju policiju, koju bi, da može, najradije, prekrstio u neku vojsku RS-a.

Vojni ekspert Berko Zečević, penzionisani šef Katedre za odbrambene tehnologije Mašinskog fakulteta u Sarajevu u razgovoru za „Slobodnu Bosnu“ razotkriva stvarne namjere Srbije i Republike Srpske na teritoriji tog bh. entiteta koje nisu nešto što će se dogoditi u budućnosti, nego što se već djelomično dogodilo i upravo se ostvaruje.

RAT POČINJE STRATEGIJOM

Gospodine Zečeviću, da li su dvije vježbe policije RS-a usred vrlo neugodne političke situacije plod slučajnosti ili je riječ o nečemu što obični građani ne znaju, ali bi mogli naslutiti čemu te vježbe služe?

„Kada govorimo o politici, vojsci i policiji ništa se ne dešava slučajno. Svaki ozbiljni politički potez koji prati niz manifestacija u koje su uključene različite strukture nam pokazuje da postoji strategija. Puštanje te strategije u javnost počelo je onog trenutka kada je formirana Žandarmerija u RS. Dakle, prvi korak bio je formiranje jedne policijske jedinice koja je na prelazu između klasične policijske i vojne organizacije, koja ima vojno ustrojstvo, ali i ograničene resurse sa stanovišta oružja kojim se može raspolagati.S obzirom na unutrašnju organizaciju i postojanje jedinstvenog MUP-a ta Žandarmerija sutra bez ikakvih problema može postati granična policija i oružana formacija koja će vremenom dobiti ostalo oružje, poput minobacača i protivoklopnih sredstava, a oklopna vozila već sada ima. Ta Žandarmerija ima i helikoptere s kojima je dobila izvanrednu mogućnost brzog premještanja manjih grupa visokoobučenih specijalaca u zoni koje trebaju da privremeno blokiraju. Drugi vidljiv znak je intenziviranje razvoja vojne industrije. Rat ne počinje oružanim sukobom negom strategijom, što smo vidjeli s dokumentima Srpske akademije nauka i umjetnosti (SANU), a sljedeći korak su mediji jer vidite da od kraja 1995. do danas ne prestaje propagandni rat protiv Bosne i Hercegovine kao zemlje u kojoj je, navodno, nemoguće je živjeti."

Treba li zanemariti i prijetnje od pojedinaca iz Hrvatske koji nikako da shvate da je BiH nezavisna zemlja koja, pri tome želi biti i suverena u punom smislu te riječi, iako joj se to osporava, i u Hrvatskoj?

„Postoji i u Hrvatskoj mnogo pojedinaca koji nikako ne mogu zaboraviti težnju da je nužno pojačati dubinu Hrvatske u zoni priobalja i to je neosporno isto jedna strategija. Naročito se to odnosi na dio Hercegovine. To je prvo propalo, ali se onda početkom godine pojavio Non-paper u kojem se vidi dio Hercegovine koji bi u nekom trenutku pripao Hrvatskoj, dok bi drugi dio RS-a s malim modifikacijama trebao pripasti Srbiji. Pri tome moram napraviti jednu digresiju, a to je da je pojedincima u Srbiji i dalje životni cilj da zauzmu najveći dio BiH, dok zvaničnoj hrvatskoj politici to nikako nije u interesu jer bi onda u nekom potencijalnom sukobu sa Srbijom mnogo teže branila svoju granicu koja je sada samo na Dunavu. Dakle, da budemo načisto, iza ove strategije u Srbiji stoje pojedini elementi, a ne država Srbija, ali ti elementi imaju veliki uticaj u toj zemlji. Jedan od tih elemenata je i Crkva, kao značajan dio vojnog i policijskog establišmenta u Srbiji. Nikada se vladajuća struktura neće ispoljiti kao eksponent primjene te strategije dok ne dođe do neke krize. Pa ni Slobodan Milošević nikada nije govorio da je agresor nego da radi u interesu srpskog naroda. A svi znamo da je radio suprotno od onoga što je govorio. Jedno je strategija, a drugo su dnevno-politički potezi. Političari jedno pričaju, a drugo rade.”

Mnogi smatraju da Dodik nije sam u ovome što radi. Ko s njim upravlja?

„Brzina kojom Dodik pokušava riješiti neke stvari nam pokazuje da ga koriste neke službe iz Rusije. Vjerujem da je on direktni eksponent Rusije u Bosni i Hercegovini sa stanovišta brzine kojom vuče svoje poteze. Sa stanovišta strategije on je eksponent velikosrpskih ambicija za zauzimanje prostora, a što se njega lično tiče, stalo mu je da na vlasti opstane još nekoliko mandata. Pri tome se ne igra, pokazuje ozbiljnu silu i ono što govori ozbiljno i misli. Pitanje je samo koja od njegovih želja može biti ispunjena. U ovom momentu mu je cilj RS kao neovisan subjekt u granicama BiH, te slabo Vijeće ministara BiH i po mogućnosti da RS ubire svoje carine i poreze, da ima svoju vojsku, policiju i ministarstvo vanjskih poslova, kao i svoju ekonomiju. Ne odgovara mu da ima svoju valutu jer bi ona bila bezvrijedna. Želi koristiti u tom smislu resurse FBiH od koje kroz indirektne poreze dobije više nego što da. Želi državu u državi i čeka trenutak za samostalnost ili pripajanje Srbiji, ali mislim da bi mu bila draža samostalnost Republike Srpske.“

I kakav je odgovor FBiH i probosanskih snaga na Dodikove akcije?

„U FBiH ne vidim nikakav konkretan plan za suprotstavljanje njegovim aktivnostima. Pa samo kada pogledate da u FBiH svaki kanton ima svoju Vladu i ministarstva, pri čemu jedan kanton može ometati aktivnosti policije iz drugog kantona, kao što je bio slučaj prije tri godine kada je MUP HNK-a MUP-u Kantona Sarajevo vratio autobuse s migrantima . Dakle, moguće je da Federalnoj policiji neko onemogući da se kreće po FBiH i isto tako da se ne može provesti neka odluka Vlade FBiH na jednom dijelu FBiH. To je bio test grupe ljudi koji bi htjeli imati treći entitet i oni su na taj način pokazali da mogu vladati teritorijom, a teritorijom se vlada policijom. Zato u FBiH ne možemo imati nešto poput Žandarmerije u RS. Sjetite se koliko je bilo otpora za nabavku jednog policijskog helikoptera za MUP Kantona Sarajevo. Bio sam šokiran uskogrudnošću političkih interesa na uštrb interesa jednog kantona. Valjda nam je cilj da zaštitimo Bjelašnicu ili Treskavicu ili da se može nekoga prebaciti na Nišičku visoravan helikopterom. Da dođete do vrha Bjelašnice treba vam sat i po, a helikopterom deset minuta.“

ŠTA MOŽE NATO SAVEZ

Šta Srbija želi privatizacijom fabrika namjenske industrije u RS?

„Vlasnik Tehničko-remontnog zavoda Bratunac u kojem se godišnje proizvodi 50 miliona metaka malog kalibra, te oklopni transporteri, pištolji, a sutra možda i puške je privatnik iz Republike Srpske koji je TRZ kupio preko firme koju je osnovao u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Bratunac je udaljen svega dva kilometra od granice sa Srbijom i mostom koja ide prema Ljuboviji, odakle imate manje od sat vožnje do Užica i ostalih fabrika u Srbiji. Tu se vidi da je to dobar potez tog biznismena jer dobija kadrove iz Srbije koji su tu, u blizini. Nakon toga se pojavljuje informacija da će TRZ Bratunac u Banjaluci formirati svoju fabriku u kojoj će raditi 200 do 300 ljudi. Vlada Srbije želi kupiti „Kosmos“ u kojem se remontuju radari i protivavionske rakete. U nekoj izvanrednoj situaciji Srbija može, i to po zakonu, na remont poslati svoje protivavionske sisteme i oni mogu ostati na remontu koliko god hoćete i, zlu ne bi trebalo, RS bi već imao svoju protivavionsku raketnu opremu. Imate i nekadašnji vrhunski zavod „Orao“ za remont mlaznih aviona u Bijeljini koji će uskoro raditi remont motora za nekoliko aviona koji se nalaze u Oružanim snagama BiH i tako da sutra neka nova vojska RS-a može imati i pet-šest aviona. Ovo vam govorim da biste vidjeli kako je sve moguće i da pri tome sve bude legalno.”

Ako i postoji mogućnost za neki oružani sukob u BiH, o sukobu kojih razmjera se može govoriti?

„Kriza je tu i trajaće dugo. U toj krizi zbog neodgovornih elemenata na sve tri strane može doći do incidenata koje će platiti obični ljudi. Međutim, mene zaprepaste izjave da će neko ići u rat. Ovdje ne može biti rat entiteta i naroda. Biće „rat“ politika i strategija i velikodržavnih interesa na našim prostorima. Ko god bi formirao neku paravojnu jedinicu koja bi da oslobađa neku teritoriju u BiH direktno bi prekršio Dejtonski mirovni sporazum i protiv sebe bi imao međunarodnu zajednicu, odnosno NATO i EUFOR, ali bi se ja pozvao i na onu poslovicu „uzdaj se u se i u svoje kljuse “. Ako ti hoće pomoći NATO svaka čast, ali NATO interveniše tek kada su posljedice civilne žrtve. U drugom slučaju NATO ne bi intervenisao.”

AERODROM TREBINJE

To je projekat Rusije koja će radarima iz Trebinja moći kontrolirati obalu Jadrana

Koji je interes Srbije da gradi aerodrom u Trebinju?

„To nije samo ekonomski interes kako je predstavljeno. Zašto bi neko dao 100 miliona eura za taj aerodrom tek tako. Njihovo obrazloženje je da je Trebinje na izvanrednoj lokaciji. I to je jedino tačno. Trebinje je blizu Dubrovnika i njihova navodna zamisao je da ljudi iz svijeta dođu u Beograd, pa onda iz Beograda avionom u Trebinje, pa autobusima u Dubrovnik. To obrazloženje je vrlo naivno. Pravi interes je u tome da taj aerodrom na teritoriji koju kontroliše RS u nekoj kriznoj situaciji što podrazumijeva proširenje sukoba u Ukrajini, sukob Izraela i Irana, sukob Saudijske Arabije i Irana, gdje bi se uključila i neka od velikih sila može imati i neku drugu funkciju .Dakle, iza najave da će Srbija graditi aerodrom stoji Rusija, ali ga gradi Srbija u svom vojnom i ekonomskom interesu kako bi proširila svoj utjecaj i „srpski svet“. Ko ima aerodrom ima i svoje radare koji mogu kontrolisati obalu Jadranskog mora, a svaki radar sa dopunskim sredstvima može biti sredstvo za prigušivanje komunikacija i kontrole bespilotnih letjelica. Albanija, Grčka, Italija, Hrvatska, Sjeverna Makedonija i Crna Gora su u NATO-paktu, a u Trebinju biste imali kontrolu usred teritorije NATO-pakta odakle možete kontrolirati komunikacije, vršiti ometanje i još štošta. Da budemo još precizniji, Rusiji je cilj da kontroliše teritoriju Republike Srpske.“