Piše: ERNAD METAJ

Članstvo SBB-a se konstantno osipa, stabilni su jedino ministri u Vladi F BiH iako se ova stranka u javnosti predstavlja kao opozicija. Valjda se iz te pozicije lakše pravdaju katastrofalni potezi iz oblasti enegetike i plina, te nedomaćinski odnos prema namjenskoj industriji koji rezultira obustavama rada, ali i gubicima preduzeća koja bi morala biti profitabilna. Igrali su se kadrovi ove stranke i sa živcima demobilisanih boraca oduzimajući im, pa vraćajući penzijski staž.

O tome se u SBB-u ne govori, nerad i kriminal u resorima za koje su zaduženi pravdaju brigom da F BiH ne ostane bez vlasti. Da je riječ o lažnoj brizi svjedoči najavljena ostavka njihovih ministara sa kraja 2017. godine, znači prije opštih izbora čiji rezultati ni do danas nisu implementirani. Nisu jer SBB ne da pozicije u Vladi F BiH i time objektivno ide na ruku HDZ-u koji blokira sve što mu ne odgovara, a ipak ima poluge izvršne vlasti da uzme što mu treba.

Nije tajna da su ministri SBB-a više puta sa HDZ-om preglasavanjem donosili odluke na Vladi F BiH. Navijali su iz ove stranke da Novalić ode u pritvor jer bi u tom slučaju bila uklonjena i posljednja prepreka potpunom ovladavanju Vladom F BiH od strane SBB-a i HDZ-a.

Stvarne namjere SBB-a mogle bi se iščitati i iz učestalih javnih istupa Omera Čevre nekadašnjeg portparola koji je poslije udomljen za savjetnika ministra socijalne politike. Ovih dana Čevra se pretvorio u glasnogovornika Dragana Čovića u njegovoj borbi da se i dalje ignorišu presude Suda u Strasbourgu tako što bi se uvele nove diskriminacije u izborni proces a sve kako bi se HDZ-u osiguralo da i dalje kao taoce svoje politike drži sve građane F BiH, ali i države. Čevri ne smeta što manjina zahvaljujući mogućnosti blokade nameće većini rješenja i blokira svaki napredak F BiH i države, naprotiv on bi im to i podebljao kroz legitimno predstavljanje. Iz Čevrinih stavova moglo bi se zaključiti kako aktuelna politika SBB-a Bošnjake vidi kao “hrvatsko cvijeće”, iako je i sam ne tako davno smatrao nerealnim da Dragan Čović ishodi nešto što Franjo Tuđman nije uspio u Dejtonu.

Rezultat takve politike SBB-a je bez obzira na Čevrine tvrdnje da je riječ o najstabilnijem političkom projektu je konstantno osipanje članstva. Masovno napuštanje desilo se u Mostaru gdje članstvo nije po željama centrale navijalo i radilo za HDZ-ovog kandidata za gradonačelnika. Iako je centrala nevješto optužila tadašnjeg predsjednika gradskog odbora SBB-a Anela Kljaku da je krao glasove za njim je iz stranke otišla većina članstva. Indikativno je da principijelnost iskazanu kod Kljake u SBB nemaju u “slučaju Habul” koji je uzdrmao tuzlansku političku scenu. Kuda vodi i kakvu politiku vodi SBB da se naslutiti i iz napuštanaja stranke od strane Bilsene Šahman i Azre Hadžić Bećirspahić zbog čega je SBB ostao bez jednog zastupnika u Skupštini KS i zastupnika u Parlamentu F BiH. Podsjetimo njih dvije su ostavke obrazložile na sljedeći način: “Zbog dugotrajnog neslaganja sa političkim i unutarstranačkim djelovanjem, zbog ponižavanja vlastitih članova i nosilaca funkcije, kao i zbog gašenja svih stranačkih organa”. Ranije je SBB ostao i bez Damira Arnauta, zastupnika u Državnom parlamentu.

Čini se da u SBB-u jedino ne omalovažavaju Dragana Čovića. Računaju da bi preko njega opet mogli u vlast, a za to je potrebno osigurati da HDZ ima kontrolu 12 delegata u Domu naroda. Na tom putu stoje Hrvati iz Sarajeva, Tuzle, USK i svih drugih dijelova gdje HDZ nema dominaciju. Njima bi SBB kao i HDZ oduzeo pravo da budu birani. Partner u tome je PDA čiji predsjednik nikako ne važi za čovjeka od povjerenja i poštenja.

(NAP)