Svoj sud o svemu dao je bivši ambasador BiH u Francuskoj i Egiptu Slobodan Šoja.

-U situaciji u kojoj se našao, na onakvom nivou rasprave, sa novinarom koji sa šefom države raspravlja o presuđenim predmetima, Komšić je najbolje uradio što je prekinuo razgovor. Po tom pitanju se mnogi slažu i to nije sporno. Probajmo, ipak, razmišljati malo šire. Da li mislite da se rasprava o Srebrenici slučajno dogodila? Ja ne mislim. Drugo, zašto i dokle će se neprestano razgovarati o prošlosti i svim drugim spornim pitanjima? Koji je smisao toga i šta se time želi postići?

Zar nije ljepše čuti od šefa države ohrabrujuće i ljudepovezujuće riječi? Zar se na pitanju genocida treba dokazivati veličina jednog državnika? Zar nije bolje da državnik koji se predstavlja narodnim čovjekom obilazi gladne radnike i seljake koji proizvode bez dobiti i bori se za njihova prava? Da im bude bolje, da žive dostojno.

Tako što će svoje koalicione partnere natjerati da shvati da su pošteni radnici i seljaci naše najveće dobro i blago, a ne ljude koje treba prezrijeti i pustiti ih da crknu. Mislim da bi to ljudima bilo korisnije nego da se svađa sa tendecioznim novinarima o pitanjima od prije četvrt vijeka. Govoreći o principijelnosti, pokušavam zamisliti kako bi se Komšić snašao u sljedećoj situaciji. Jermenski novinar ga pita da li je bio genocid 1915. na Jermenima kad je stradalo između milion i milion i po ljudi. Mnogo više nego u Srebrenici. Da li bi Komšić smio kazati da je bio? Ne bi, naravno.

Onda bi mu jermenski novinar kazao da je razgovor završen. Ko bi onda bio u pravu!?, komentirao je cijeli slučaj na stranicama „Slobodne Bosne“ bivši bh. diplomata Slobodan Šoja.