Adekvatna prehrana, što podrazumijeva dovoljan unos voća i povrća, imaju utjecaj na većinu hroničnih bolesti, a time i na arterijsku hipertenziju.

U istraživanjima je opaženo kako nakon prosječno osam sedmica povećanog unosa voća i povrća u svakodnevnoj prehrani dolazi do snižavanja sistoličkoga krvnog pritiska. U prevenciji arterijske hipertenzije, ali i za smanjivanje rizika razvoja svih hroničnih nezaraznih bolesti, preporučuje se konzumacija hrane bogate kalijem (npr. paradajz, marelica, jagode, banana, graška...).

Preporučen dnevni unos kalija je oko 3,5 grama, a prema rezultatima EH-UH projekta u Hrvatskoj je to skromnih i sramotnih 1,5 grama. Unos voća i povrća je nedovoljan i na našim otocima za koje smo se nadali da su zadnje utočište mediteranskog načina života u Hrvatskoj. I tamo samo manji dio populacije unosi dovoljne količine namirnica bogatih kalijem što smo ustanovili u javnozdravstvenoj akciji Hrvatskoga društva za hipertenziju Lov na tihog ubojicu - Zdravlje na otocima.

Potrebno je potaknuti cjelokupno stanovništvo da poveća ukupnu konzumaciju povrća i voća na 9 do 13 obroka dnevno u svim dostupnim oblicima. Svježe, prerađeno voće i povrće, smrznuto i konzervirano, kuhano, 100% voćni sokovi i 100% sokovi od povrća kao i suho voće, smatraju se obrocima voća i povrća.

To se čini kao vrlo težak i ponekad teško provodiv zadatak. Međutim, to ne mora uvijek biti tako što ćete vidjeti iz navedenih primjera. No, prije svega važno je kod naše djece stvarati navike zdrave prehrane a u skladu s tim bi trebalo zabraniti prisutnost pekara, slastičarna, kioska brze hrane u određenom krugu oko škola i vrtića, a umjesto toga trebalo bi osigurati dostupnost svježeg voća i prirodnih sokova po pristupačnim cijenama što bi trebala subvencionirati država.

Veliki izbor voća, povrća, žitarica i druge biljne hrane pruža niz hranjivih tvari i različitih bioaktivnih spojeva, uključujući fitohemikalije, vitamine, minerale i vlakna. Za primjer možemo navesti krompir koji je predstavnik jedne od nemasnih namirnica s jedinstvenim hranjivim tvarima i fitokemijskim profilima. Bogat je vitaminom C, vitaminom B-6, kalijem, manganom i dijetalnim vlaknima. Bitno je za spomenuti da je sve više dokaza koji ukazuju na to da se zdravstvene prednosti voća, povrća, žitarica i druge biljne hrane pripisuju sinergiji i/ili interakciji bioaktivnih spojeva i drugih hranjivih tvari u cjelovitoj hrani.

Svi bismo trebali hranjive tvari, antioksidanse, bioaktivne spojeve i fitokemikalije dobivati​ uravnoteženom prehranom koja uključuje raznoliko voće, povrće, žitarice i drugu biljnu hranu. Također treba dati prednost konzumaciji hrane, a ne dodacima prehrani.

Fitokemikalije su bioaktivni nehranjivi biljni spojevi u voću, povrću, cjelovitim žitaricama i drugoj biljnoj hrani za koje se pretpostavlja da smanjuju rizik od pojedinih kroničnih bolesti. Više od 5000 pojedinačnih fitokemikalija u prehrani identificirano je u voću, povrću, cjelovitim žitaricama, mahunarkama i orašastim plodovima, ali veliki postotak njih i dalje ostaje nepoznat.

Budući da se bioaktivni spojevi jako razlikuju po sastavu i omjeru od voća do povrća do žitarica i često imaju mehanizme koji se međusobno nadopunjuju, predlaže se da bi se za postizanje najvećih zdravstvenih koristi trebalo konzumirati široka paleta biljnih namirnica dnevno.

Najvažnije skupine prehrambenih fitohemikalija dijele se u skupine fenola, alkaloida, spojeva koji sadrže dušik, spojeva organskog sumpora, fitosterola i karotenoida. Najviše proučavane skupine prehrambenih fitohemikalija vezanih za zdravlje i dobrobit ljudi su fenoli i karotenoidi.

Određene studije pokazale su da prehrana bogata voćem, povrćem i nemasnom mliječnom hranom te konzumacijom hrane sa smanjenom količinom zasićenih i ukupnih masti može znatno sniziti krvni pritisak. Najpoznatija je DASH studija koja dokazala kako prehrana bogata voćem i povrćem (dakle bogata kalijem), oborenim mliječnim proizvodima i mesom peradi, učinkovito snižava krvni pritisak. Krvni pritisak je bio još više snižen kod osoba koje uz ovaj način prehrane unosile manje količine kuhinjske soli.

Sve ovo govori kako je nužno ukupno promijeniti loše prehrambene navike, kako je imperativ povećati unos voća i povrća uz manji unos soli, kako obroke treba rasporediti tokom dana, i kako uz sve to treba svakodnevno biti i tjelesno aktivan. Na taj način počet ćemo živjeti prema onome za što je naše tijelo sazdano i za što postoje genski zapisi, a naše odmicanje od toga razlog su svega što nas snalazi po pitanju arterijske hipertenzije i prevelikih prijevremenih kardiovaskularnih obolijevanja i smrtnosti.