Priredila: Nada Zdravič

Ahmed Naser Al-Raisi iz Ujedinjenih Arapskih Emirata izabran je za predsjednika Interpola, međunarodne organizacije za svjetsku policijsku koordinaciju, kao što je Slobodna Bosna najavila prije par dana.

Ovaj izbor izazvao je žestoke reakcije u svijetu. Francuski Le Monde, u svom broju od 27. novembra prenosi da imenovanje Al-Raisija odlično ilustrira nastojanja autoritativnih režima da međunarodna pravila prilagode za svoje interese.  

Le Monde navodi da je izbor Al-Raisija najbolji pokazatelj da se ‘era autoritarnih režima’ neće tek tako završiti.  

Upravo suprotno, ukazuje na volju antidemokratskih moćnika da preuzmu kontrolu nad međunarodnom organizacijom i  promijene pravila.  General Al-Raisi, predmet brojnih tužbi za mučenja, izabran je na generalnoj skupštini Interpola u Istanbulu 25. novembra. Četiri godine će biti lice i glas ove institucije, “koliko slavne toliko i netransparentne”, prenosi le Monde.  

Za Ujedinjene Arapske Emirate je to velika diplomatska pobjeda, bez presedana. 

Koliko je za UAE ova pozicija značajna govori činjenica da je princ prijestolonasljednik Mohammed Ben Zayed Al Nahyane,     u vrijeme godišnjeg zasjedanja Interpola, došao u službenu posjetu Turskoj, iako Emirati i Turska nisu u najboljim odnosima.   

Policijski general Ahmed Naser Al-Raisi, suočen sa Šárkom Havránkovom, protukandidatkinjom za čelnu poziciju Interpola, nije izabran u prva dva kruga glasanja, koji zahtijevaju dvotrećinsku većinu, nego tek u trećem krugu – u kojem je potrebna prosta većina. Pobijedio je sa 69 posto glasova.

Ovaj izbor izazvao je žestoke reakcije među braniteljima ljudskih prava zbog “poznate prakse  mučenja oponenata režima u Ujedinjenim Arapskim Emiratima i  nepostojanja  nezavisnog pravosuđa”.  

Organizacije za odbranu ljudskih prava vršile su pritisak znog njegove kandidature optužujući ga da nije poduzeo istrage o kredibilnim tužbama zbog mučenja koje su izvodile snage sigurnosti UAE. Le Monde prenosi da su “političke stranke, sindikati i izbori u Emiratima zabranjeni”.  

Kritičari režima su ili u egzilu ili u zatvoru, poput Ahmeda Mansoura, pjesnika  i člana Zaljevskog centra za ljudska prava (GCHR).

Mansour je uhapšen 2017. i osuđen 2018. na deset godina izolacije, zbog ‘klevetanja države na društvenim mrežama. Kaznu izdržava u izolaciji u ćeliji od četiri kvadratna metra, lišen posjeta, izlaska u šetnju u zatvorskom krugu, i svake vrste brige.  

Sayed Ahmed Alwadaei, direktor Bahreinskog instituta za prava i demokraciju (BIRD) smatra da “imenovanje Al-Raisija za predsjednika Interpola, uprkos njegovoj umiješanosti u nezakonita zatvaranja protivnika vlasti u Emiratima, i to u zastrašujućim uslovima, šalje opasnu poruku: “Više niko neće biti siguran od Interpola i diktatorskih režima”.   

Hiba Zayadin, istraživačica zemalja Zaljeva u NVO Human Rights Watch izjavila je “da je 25. novembar tužan dan za ljudska prava” i izrazila “žaljenje zbog izbora predstavnika vjerovatno najautoritarnijeg režima u Persijskom zaljevu, koji miroljubivo neslaganje izjednačuje sa terorizmom”. Predstavnici vlasti u Emiratima pretenduju potpuno suprotno.  

“Organiziranu kampanju kleveta na račun Al-Raisija izbrisala je istina”, zadovoljno je izjavio Anwar Gargash, savjetnik predsjednika Emirata.

Svjestan brojnih kritika na svoj račun, Al-Raisi je bio vrlo diskretan u vrijeme svoje kampanje, a Le Monde prenosi da je nakon imenovanja objavio saopćenje u kojem je naglasio da će “spriječiti svaki neprimjeren utjecaj koji bi onemogućio ili kompromitovao bit misije Interpola”.  

Le Monde je  primijetio da Al-Raisi u svojoj poruci nakon imenovanja ne reagira na optužbe za mučenja za koja se tereti.  

Ujedinjeni Arapski Emirati poznati su kao jedna od država koja je najviše koristila špijunski softver Pegasus, sa ciljem preuzimanja sadržaja i prisluškivanja mobilnih telefona svojih političkih, diplomatskih ili novinarskih “ciljeva”, u državi i van nje, ili za prepoznavanje lica – domen za koji se Al-Raisi specijalizirao.  

Izbor Al-Raisija vrlo brzo postao je neugodan i za Francusku.  

Sjedište Interpola je u Lyonu i Francuska na svaki način želi zadržati ovu poziciju.  

Dvije tužbe, u kojima se novoimenovani predsjednik Interpola tereti za “mučenje” podnešene su i Parizu i Lyonu, a sudovi se u oba slučaja proglasili nenadležnim.  

Mada, zakon iz 2010. nalaže univerzalnu nadležnost za francuske sudove kad se radi o mučenju.  

Advokati William Bourdon i Rodney Dixon, autori ovih tužbi, najavili su ponovno pokretanje procesa čim Al-Raisi zauzme svoje mjesto u uredima Interpola u Lyonu.  Tužba koju je odvjetnik Bourdon podnio u ime Zaljevskog centra za ljudska prava (GCHR) cilja na umiješanost novog predsjednika Interpola – koji je do sada bio na dužnosti generalnog inspektora Ministarstva unutarnjih poslova UAE – u uslovima zatvaranja disidenta Ahmeda Mansoura.   

Odvjetnik Dixon je Visokom sudu u Londonu podnio tužbu u ime dva britanska državljanina.

Prvi je slučaj doktora nauka Matthewa Hedgesa, zatvorenog 2018. mučenog i nakon sedam mjeseci zatvora i “parodije od suđenja”, osuđenog na doživotnu robiju  zbog “špijuniranja”, nakon čega je oslobođen i protjeran.  

Profesor Hedges se oglasio na Twitteru porukom: “Neizbježan izbor Al-Raisija za predsjednika Interpola ozbiljan je napad na vrijednosti za koje se zalaže. Njegovo saučesništvo u sistemskom mučenju i zlostavljanju legitimirano je kroz Interpol i daje zeleno svjetlo drugim autoritarnim državama da mogu djelovati nekažnjeno”.  

Drugi je predmet Ali Isse Ahmada, nogometnog navijača koji je došao pratiti Azijski kup nacija 2019.  Le Monde prenosi da su Ahmada na ulici napali policajci, zatvorili ga i držali pod zastrašujućim uvjetima zato što je nosio majicu sa bojama Qatara, usred najveće diplomatske krize između Emirata i Qatara.  

Za odvjetnicu Ines Osman, direktoricu Organizacije advokata arapskog svijeta MENA (Skupine zemalja Srednjeg Istoka i Sjeverne Afrike  - The Middle East and North Africa) “diplomatski imunitet primjenjuje se samo na diplomatske agente, a Al Raisi, ga, u svojstvu predstavnika Ministarstva unutrašnjih poslova, ne posjeduje. Njegov status u Interpolu ne mijenja ništa”.  

Dolazak Al-Raisija na čelo Interpola je izvor neugodnosti za francusku vladu i zato što nikada nije htjela zauzeti poziciju u vezi sa optužbama za mučenje, bez obzira na ponovljena traženja poslanika (doduše bivšeg člana Macronove stranke Republique en marche) Huberta Juliena Laferrièrea, člana Komisije za vanjske poslove Nacionalne skupštine Francuske.  

Predsjednik Macron nije odgovorio ni na pismo koje je potpisalo 35 članova Parlamenta u kojem su izrazili zabrinutost zbog optužbi na Al-Raisijev račun.  

Međutim, Mohammed Ben Zayed Al Nahyane je Macronov privilegirani sagovornik u Zaljevu, a francuski predsjednik, koji je planirao posjetu Ujedinjenim Arapskim Emiratima u decembru, nada se potpisivanju mega narudžbe za najmanje 30, a može biti i 60 super borbenih aviona Rafale, perjanice francuske vojne avijacije. 

Portal Aviation navodi da ovisno od broja kupljenih aviona, pojedinačna cijena Rafalea iznosi približno 155 miliona eura.  

Predsjednik Macron nastoji sačuvati treću poziciju Francuske na podijumu svjetskih izvoznika oružja, iza SAD i Rusije, a ispred Kine i Njemačke. Pretpostavlja se da je prodaja Rafalea adut njegove diplomatske tišine.  

Le Monde citira Kamaliju Mehtiyevu, profesoricu prava i koutemeljiteljicu  pariškog advokatskog ureda specijaliziranog u odbrani osoba koje traži Interpol, smatra da se “na razini predsjedništva i izvršnog komiteta Interpola mogu dogoditi pokušaji infiltriranja autoritarnih režima, i da to može dovesti do zloupotrebe crvenih Interpolovih potjernica”.

Potjernice su zahtjevi za hapšenje i ekstradiciju, što je prevashodna snaga Interpola, koji nema svoju autonomnu policiju.    

O netransparentnosti procedura raspisivanja crvenih potjernica govori činjenica da one nisu predmet nikakve provjere Interpola, koji za to nema sredstva. Postoji mogućnost obraćanja komisiji za kontrolu u cilju povlačenja u slučaju pogrešnog ili zlonamjernog raspisivanja sa političkim ili izmišljenim motivima.

Ali komisija za kontrolu zasjeda samo četiri puta godišnje i na njene odluke, rijetko objavljene u javnosti, ne postoji mogućnost žalbe. Da bi se to promijenilo, trebalo bi imati mnogo više finansijskih sredstava. A Ujedinjeni Arapski Emirati, koji su Interpol finansirali sa 50 miliona dolara (44 miiona eura) za period od pet godina, postali su drugi najveći donator Organizacije, zaključuje Le Monde.