Nakon što se prašina slegla nad tri nuklearna postrojenja u Iranu, koje su u akciji “Ponoćni čekić” s mora i iz zraka raketirale Sjedinjene Američke Države bez mandata Vijeća sigurnosti UN-a – dakle očitom odlukom Donalda Trumpa – te uz krhko poštivanje primirja između Izraela i Irana, Izraelci su nastavili svoje smrtonosne akcije u Pojasu Gaze, a svijet se vratio analizi Trumpove odluke da uopšte pokrene novi rat. Prije svega, Trump je veliki dio svoje predsjedničke kampanje za drugi mandat temeljio na obećanju da SAD neće započeti nijedan novi rat.

Srećom po Trumpa, kapaciteti Irana su toliko uništeni da nisu ni mogli ozbiljnije uzvratiti – pokušali su ispaliti nekoliko projektila prema američkim vojnim bazama na Bliskom istoku, ali sve se pretvorilo u kratkotrajan i ne previše spektakularan vatromet, jer je katarska protivzračna odbrana uništila sve projektile prije nego što su stigli do cilja. Iran nije uspio aktivirati ni svoje najmoćnije oružje – zatvaranje Hormuškog moreuza – koje je, doduše, odobrio iranski parlament, ali mjera još uvijek nije sprovedena. Trump je objavio da je uspio dogovoriti primirje između Izraela i Irana – koje je skoro propalo, ali se činilo da je opstalo nakon što je Trump održao sočan monolog prepun prijetnji protiv obje zemlje, upozorivši Izrael da ne baca više bombi. Čak se pohvalio da će njegov mirovni sporazum koristiti i drugim državama.

"Kina sada može nastaviti kupovati naftu od Irana", napisao je Trump na Truth Socialu. "Nadam se da će puno kupovati i od SAD-a. Bila mi je velika čast što sam to omogućio!"

Trumpovi komentari uslijedili su nakon što je američki državni sekretar Marco Rubio izjavio za Fox News kako je ohrabrio Kinu da nagovori Iran da ne zatvara Hormuški tjesnac – uski morski prolaz kroz koji prolazi veliki dio svjetske trgovine naftom, a koji je Iran zaprijetio zatvoriti kao odgovor na američku intervenciju. Kina se u velikoj mjeri oslanja na uvoz nafte s Bliskog istoka, naročito iz Saudijske Arabije, koja također koristi taj prolaz, ali i iz Irana, koji je pod američkim sankcijama.

Foto: Guliver

Stvarne sile

Stručnjaci tvrde da nikoga, pa ni Kinu, nije iznenadilo što jedino SAD može zaustaviti rat. Iznenađenje je uslijedilo nakon toga. Trump je, naime, pokazao da je rat u Iranu vodio iz tri paralelna, podjednako neobična razloga. Prvo, da bi uništio iranska nuklearna postrojenja, za koja uopće nije dokazano da imaju kapacitet za proizvodnju ozbiljnijih atomskih bombi. Drugo, posljednjih dana je postalo jasno da “Ponoćni čekić” nije bila pomoć izraelskom narodu, već Benjaminu Netanyahuu, Trumpovom "Bibiju". Podsjetimo, on je međunarodno tražen zbog ratnih zločina, a procesi protiv njega vode se i u samom Izraelu. No, Trump je izjavio da procese protiv svog prijatelja Bibija, "koji je ratni heroj, više neće tolerisati". Rekao je da to neće tolerisati jer "SAD daje milijarde dolara pomoći Izraelu". Trump je, dakle, vrlo jasno rekao da će Izraelu uskratiti podršku ako "Bibiju padne politička vlas s glave", a Netanyahuov poziv na saslušanje ocijenio je "sramotnim jer on sada za to nema vremena – mora voditi pregovore."

Nedugo nakon toga, "sasvim slučajno", sud u Jerusalemu odgodio je saslušanje. Treće, postalo je jasno da je američki napad na Iran zapravo bio udar na Kinu, destabilizacija njihovih interesa i pozicioniranje SAD-a kao jedine stvarne sile u regiji.

"Ne iznenađuje što Izrael potpisuje primirje kad SAD zaista pritisne, jer oni ne mogu voditi nijedan sukob, bilo u Iranu ili Gazi, bez stalne opskrbe oružjem, municijom i vojnom tehnologijom iz SAD-a", rekao je za The Time William Figueroa, vanredni profesor međunarodnih odnosa na Univerzitetu Groningen.
"Kad onaj ko vam piše čekove kaže da misli ozbiljno, tada ga slušate."

Kina je posljednjih godina povećala ulaganja na Bliskom istoku, razvijajući bliske ekonomske veze s Iranom, dok istovremeno održava odnose s Izraelom. Međutim, nema istu razinu političkog ili ekonomskog uticaja na te zemlje kao SAD.

Foto: Guliver AP

"Iran Kinu vidi više kao ekonomskog partnera nego sigurnosnog saveznika", kaže Lin Jing, naučna saradnica na Institutu za Bliski istok pri Nacionalnom univerzitetu Singapura.

Kina je takođe oštro kritikovala izraelsko bombardovanje Gaze i napade na Iran, pa je malo vjerovatno da bi Izrael prihvatio Kinu kao medijatora. Prema Figueroi, Kina je to znala te je umjesto toga vršila pritisak na SAD da iskoristi svoj uticaj i zaustavi rat.

"Trumpove carine samo su ubrzale trend kineskih kompanija da sve više traže tržišta izvan SAD-a", kaže Figueroa.

Kina znatno izvozi na američko tržište, a Trumpove carine – koje su porasle do nevjerovatnih 145%, pa privremeno snižene na 30% – ostavile su kineske i američke firme u neizvjesnosti.

Kineski predsjednik Xi Jinping posljednjih mjeseci pokušava ojačati trgovinske odnose s drugim zemljama, naglašavajući da je "Kina stabilan trgovinski partner, za razliku od SAD-a". U susretu sa singapurskim premijerom Lawrencem Wongom prošle sedmice, Xi je istakao "trenutnu složenu i burnu međunarodnu situaciju" kao razlog za produbljenje saradnje.

Bliski istok je takođe postao važno tržište i diplomatsko područje za Kinu. Prema Figueroi, američka podrška Izraelu "samo će dodatno pojačati kineski trend približavanja arapskim državama i povezivanja regionalne nestabilnosti sa SAD-om i Izraelom".

Sukob Izraela i Irana. Foto: Guliver Image

Neutralan igrač

Napad SAD-a na iranska nuklearna postrojenja, koji bi mogao ugroziti desetljeća globalne nuklearne diplomatije, samo učvršćuje kinesku percepciju SAD-a kao destruktivne sile koja postavlja pravila, ali ih sama ne poštuje kada joj ne odgovaraju. Isaac Kardon iz Carnegie instituta za međunarodni mir izjavio je za South China Morning Post da bi američki napadi na Iran mogli zabrinuti Kinu jer pokazuju da je masovna upotreba sile opcija koju SAD može brzo i impulzivno primijeniti, posebno pod vodstvom Donalda Trumpa koji je sada očito skloniji riziku nego u svom prvom mandatu.

Iako Kina ekonomski jača, politički uticaj i dalje joj je ograničen. NATO i zapadne sile i dalje je vide kao sigurnosnu prijetnju, naročito u kontekstu njene vojne ekspanzije i sve čvršćih veza s Rusijom.

"Oni to ne rade samo da bi imali lijepe parade u Pekingu", upozorio je glavni sekretar NATO-a Mark Rutte. "Ako Kina pokuša bilo šta s Tajvanom, Rusija će nas držati zauzetima u Evropi."

Kineski zvaničnici tvrde da Kina želi biti viđena kao neutralan igrač, no ističu kako su SAD i dalje dominantna sila u regiji i svijetu, dok je Kina relativno nov akter u globalnoj diplomatiji. U međuvremenu, Iran je pojačao represiju nakon sukoba. Sedmicu dana nakon početka rata, novinske agencije izvještavaju o "masovnim hapšenjima", naročito u kurdskim regijama, a najmanje su tri muškarca pogubljena pod optužbom za špijunažu za Izrael.

Vlada je pooštrila korištenje interneta kako bi suzbila kritike i zadržala kontrolu nad informacijama. Iranski ministar vanjskih poslova zatražio je od Ujedinjenih naroda da formalno osude SAD i Izrael kao agresore, tražeći kompenzacije za "štetu i gubitke" nastale tokom dvosedmičnog sukoba.

Istovremeno, međunarodni akteri upozoravaju – direktor IAEA-e Grossi upozorio je da je iransko nuklearno postrojenje Fordow oštećeno, ali da neće dugo ostati u tom stanju: Iran bi mogao nastaviti obogaćivati uranij u roku od "nekoliko mjeseci". Vrhovni vođa, ajatolah Ali Hamenei, u televizijskom obraćanju izjavio je da je Iran nanio "snažan udarac" SAD-u i Izraelu, omalovažavajući učinke američkih udara na nuklearne objekte.

Istakao je da "program nije zaustavljen" i zaprijetio daljnjim reakcijama ako sporazum o prekidu vatre bude narušen. Dakle, uprkos ozbiljnim udarima – civilnim žrtvama, infrastrukturnoj šteti i pogubljenjima – režim ostaje na vlasti zahvaljujući represivnom aparatu. Iako 25–30% stanovništva daje podršku režimu, više zbog ekonomskih interesa nego zbog ideologije, ta brojka raste nakon američkih napada, ali duboke društvene tenzije i dalje ostaju.

IAEA upozorava da Iran može nastaviti obogaćivanje uranija. Uz to je suspendovao saradnju s IAEA-om i zatvorio vrata međunarodnim inspektorima, čime riskira novi ciklus izolacije i nekontroliranog nuklearnog razvoja. To isključivanje jasan je signal da režim računa da mu ratni tempo osigurava podršku unutar zemlje, ali da ga na globalnoj sceni pozicionira kao "rizičnog aktera".