Papićeva teza govori o tome da su srpski i bošnjački nacionalizam u Bosni i Hercegovini isti samo što im je, kako kaže, konačan cilj potpuno drugačiji. Dodaje da srpski nacionalizam za cilj ima razbijanje Bosne i Hercegovine dok bošnjački nacionalizam čini sve da BiH ostane cjelovita, samo što je, kako pojašnjava, problem sadržan u tome što bošnjački nacionalizam želi potpuno promijeniti karakter BiH te od nje stvoriti državu s izrazitom dominacijom bošnjačkog naroda. 

Papić kaže da je početna teza Dobrice Ćosića bila da kada nešto nepravdom izgubite onda to trebate i vratiti. Mišljenja je da je tadašnji srpski nacionalizam smatrao da je izgubio Jugoslaviju (koju su kao u ratu dobili), a da po identičnoj matrici bošnjački nacionalizam smatra da je na neki način izgubio BiH. 

"Drugi je moment neprepoznavanje suštine Bosne i Hercegovine. BiH je višenacionalna, država, društvo, zemlja – ne višeetnička. Između etniciteta i nacije postoje kvalitativne i povijesne razlike", rekao je Papić kazavši da se etnička zajednica okuplja oko zajedničkog, jezika, religije, kulture i običaja, a da je nacija politička zajednica koja na osnovu ovih pretpostavki dobiva politički subjektivitet te se, kako kaže, vezuje za nastajanje država. 

Papić pojašnjava da je ‘vrag u detaljima’ te da je već počelo postupno izjednačavanje etnije i nacije u medijskom diskursu, a što je, kako kaže, osnova za nastanak jedne jednonacionalne sredine te dokidanja konstitutivnosti naroda. 

„Imate potpuno nenormalna tumačenja Evropskog suda za ljudska prava koji u obrazloženju jedne od presuda tvrdi da je konstitutivnost naroda uvedena zbog ratnih posljedica iz 1995. godine“, rekao je Papić pojasnivši da je konstitutivnost ustavni oblik i sinonim za nacionalnu ravnopravnost još od vremena ZAVNOBiH-a. 

Papić važnim drži da ova formulacija o ravnopravnosti tri nacije ima svoj kontinuitet. 

"Da nije bilo te formulacije BiH ne bi imala 45 godina mira i napretka. BiH u povijesti nije imala 45 godina mira i napretka nego tada", rekao je Papić i dodao se čak i u jednostranačkom sustavu vodilo računa o nacionalnoj zastupljenosti pa ako je predsjednik vlade Hrvat, predsjednik Predsjedništva Bošnjak, onda će predsjednik Skupštine biti Srbin, rekao je Papić. 

Gost televizije “O kanal” kaže da se napuštanjem tog principa gubi nacionalna ravnopravnost te se ide na princip ‘jedan čovjek – jedan glas’, a što je kako kaže, prepisano baš iz memoranduma SANU. Jedina je razlika što su u Jugoslaviji većina bili Srbi pa bi oni dominirali po tom principu dok su to u BiH Bošnjaci, ističe Papić. 

Papić kaže da je potpuno neprihvatljivo govoriti o ukidanju konstitutivnosti naroda jer se time gubi nacionalna ravnopravnost, ali da se suvislo može otvoriti rasprava o instrumentima zaštite te konstitutivnosti naroda. 

"Potpuno je nevjerojatno da klub naroda u domu naroda na državnoj razini ima smo pet članova; onda ga dajete samo jednoj stranki, ili da zastupnički dom i dom naroda bukvalno o svakoj točki moraju glasati. Dakle, mogu se reducirati ovlasti domova naroda, ali ne tako da se to svede samo na kulturu i jezik. Jer, pazite, i budžet je od vitalnog nacionalnog interesa te glavne ekonomske stvari", rekao je Papić. 

Bivši političar i diplomat kaže da sada na sceni imamo dvije potpuno suprotstavljene tendencije, unitarizaciju zemlje koja uključuje implementaciju principa jedan čovjek – jedan glas, te dokidanje konstitutivnosti naroda i separatizam s druge strane kao reakciju na unitarizaciju. 

Za loše stvari u BiH Papić krivi intervencionizam međunarodne zajednice koja se u BiH zalagala i zalaže za stvaranje jedinstvene nacije. 

Papić navodi primjer bivšeg visokog predstavnika u BiH Paddyja Ashdowna koji se, kako kaže, ponašao kao kolonijalni oficir u jednoj od afričkih provincija. 

"Da se oni nisu ponašali do te mjere neizbalansirano ne bi provocirali, uvjetno kazano, ovu drugu stranu i otvorili mogućnost stalno opasnom i stalno prisutnom velikosrpskom nacionalizmu i pretenzijama", rekao je Papić.