Olaf Scholz je u prethodnoj vladi Angele Merkel bio vicekancelar i ministar finansija Njemačke, što mnogi uzimaju kao dokaz da će njegova vlada biti vlada kontinuiteta. 

Scholz, koji pripada konzervativnijem krilu stranke, prošle je godine izgubio od predsjedničkog dvojca SPD-a Norberta Walter -Borjansa i Saskie Esken na internim izborima za predsjednika stranke. 

Bivši gradonačelnik Hamburga Olaf Scholz mnogima je zbog nepokazivanja emocija i nedovoljne profiliranosti slovio kao neprikladni kandidat za kancelara. 

Njemu su unutar stranke mnogi zamjerali preveliku bliskost s demokršćanima, većim koalicijskim partnerom u prethodnoj vladi kancelarke Angele Merkel i zagovornikom nastavka koalicije s demokršćanskom Unijom CDU/CSU. 

Ono što se smatra Scholzovom prednošću jeste dugogodišnje iskustvo na raznim ministarskim funkcijama i na poziciji gradonačelnika Hamburga. 

Sjevernjačka smirenost i pragmatizam: to su možda dva najčešća opisa SPD-ovog kandidata Olafa Scholza. 

Donedavno su se mogli malo češće čuti i manje laskavi opisi poput “Scholzomata”, zbog prilično uštogljenog stava i mehaničke retorike ili “Betonsko lice” zbog izbjegavanja iskazivanja emocija. 

Upitni izbor 

Mnogima uoči parlamentarnih izbora nije bilo jasno kako je ovaj političar, kojeg čak ni vlastita stranka nije htjela za predsjednika, uspio doći do pozicije budućeg kancelara jedne od najmoćnijih država svijeta. 

Ono što je Scholzu išlo u prilog jeste činjenica da su ga zbog njegove uloge u posljednjem kabinetu Angele Merkel i činjenici da ovo dvoje političara izvrsno sarađuju, vidjeli kao najveći garant kontinuiteta politike aktualne kancelarke koju bi većine građana i dalje htjela vidjeti na istoj poziciji. 

S aktuelnom kancelarkom ga, kako svjedoče njegovi prisni saradnici, vežu i karakterne osobine koje su Angelu Merkel 16 godina održavale na vlasti: suzdržane emocije, promišljenost i sklonost analitičkom pristupu problema. To je očito ono što Nijemci cijene kod političara. 

Kada je prošle godine Socijaldemokratska stranka (SPD) kao prva od stranaka, za mnoge iznenađujuće, Scholza imenovala kancelarskim kandidatom, ministar finansija je najavio kako njegovo kandidiranje nije PR trik nego da on zaista i želi pobijediti. S obzirom na tadašnji rejting SPD-a koji se nalazio pri historijskom dnu i u nekim trenucima iza Alternative za Njemačku i Zelenih, niko nije obraćao previše pozornosti na Scholzove izjave. 

SPD već godinama, zapravo od ulaska u posljednju koalicijsku vladu Angele Merkel kao manjinski partner, slovi kao stranka u dubokoj krizi na čijem čelu se izmjenjuju bezlični i potpuno promašeni kadrovi. 

Scholz unutar samog SPD-a nije pretjerano popularan i spada u onu pragmatičnu struju koja je zagovarala ponovni ulazak u koaliciju s Unijom iako je to stranku gotovo dovelo do samouništenja. 

Scholz je i “crvena krpa” za lijevo krilo SPD-a zbog njegove podrške još uvijek spornim reformama tržišta rada koje je proveo socijaldemokratski kandidat Gerhard Schroeder pod kojima je Scholz od 2002. obnašao i funkciju glavnog sekretara stranke. 

Tipični "sjevernjak" 

Scholz iza sebe nema ni neku uzbudljivu biografiju: tipično dijete poslijeratne Zapadne Njemačke, Scholz je rođen 1958. u Osnabrucku no već s tri godine porodicom seli u obližnji Hamburg gdje je Olaf završio pravni fakultet nakon kojeg je uslijedila zavidna karijera advokata za radno pravo. 

Iako je u SPD ušao već sa 17, njegova ozbiljnija politička karijera je počela tek nakon što je napunio 40 godina. Od tada je u prvoj koalicionoj vladi Angele Merkel obnašao funkciju ministra rada, u međuvremenu je bio na čelu grada-savezne pokrajine Hamburg da bi se nakon izbora 2017. ponovno vratio u vladu. 

Kako primjećuju njegovi biografi, Scholza odlikuju kvalitete koje se prije svega cijene na sjeveru Njemačke među tzv. Hanzeatima, potomcima srednjovjekovne ekonomsko-političke tvorevine na koju su sjeverni Nijemci još uvijek vrlo ponosni i zbog čega, kako im predbacuju u drugim dijelovima Njemačke, na ostatak zemlje gledaju malo s visoka. 

Izvjesne promjene mogle bi se desiti u njemačkoj vanjskoj politici kojom će u narednom mandatu rukovoditi čelnica Zelenih Annalena Baerbock.