Piše: MARIO ILIČIĆ

Jučer najavljeni posjet predsjednika Hrvatske Zorana Milanovića Bosni i Hercegovini otkazan je zbog sigurnosnih razloga, objavio je Ured predsjednika RH.

U Direkciji za policijsku koordinaciju tijela u BiH doznali smo da sigurnosnih rizika nije bilo te da su zajedno s hrvatskim kolegama obišli sve lokacije koje je trebao posjetiti. Milanovićev posjet Hrvatima u Srednjoj Bosni trebala se dogoditi nakon niza spornih izjava koje je Milanović davao o Srebrenici, a koje su izazvale osude dijela bh. javnosti kao i dijela hrvatske javnosti.

Najnovije Milanovićeve eskapade za „Slobodnu Bosnu“ komentirao je politički analitičar Davor Gjenero.

„Odmah nakon službenog posjeta premijera Andreja Plenkovića Sarajevu, koji je bio posve očita akcija smanjivanja štete što ju je u prethodnom periodu počinio predsjednik Zoran Milanović, dakle prije samo tjedan dana, bilo je očekivano da će uskoro uslijediti Milanovićev udar na premijera. Očekivalo se da će kao govornicu za to iskoristiti obilježavanje 28. godišnjice humanitarnog konvoja 'Bijeli put za Novu Bilu u Bosnu Srebrenu', gdje je najavio svoju prisutnost i u Novoj Biloj i u Travniku. Naravno, put u BiH ponovno je trebao biti 'neslužben', a legitimni predstavnici države trebali su biti zaobiđeni 'u velikom luku'. Obilježavanje godišnjice koja nije 'okrugla' samo je po sebi naznaka provokacije, a ovdje se radi o događaju s kraja najgore godine za Bosnu i Hercegovinu i Hrvatsku, ili točnije za Bošnjake i Hrvate“, kaže Gjenero te dodaje:

„Presudom u slučaju Prlić i drugovi ICTY je jasno definirao ono što se događalo od kraja 1992, pa do Washingtonskog sporazuma početkom 1994. kao 'zločinački poduhvat'. Milanovićev 'povijesni revizionizam' već je bio izražen i eksplicitnim nepriznavanjem ove presude, a boravak u Lašvanskoj dolini trebao je biti svojevrsni akcent toga Milanovićeva stava.

Međutim, obračun s premijerom odvio se ranije nego što se to očekivalo, već u srijedu 15. ovog mjeseca, napadom na to što je Vlada potpisala Zaključak Vijeća EU o proširenju i Procesu stabilizacije i pridruživanja. Milanović je optužio premijera rečenicom: „Odlučio je on svoj, ionako mizeran utjecaj u Bruxellesu, ne rasipati na BiH.“ S jedne strane, svi racionalni interesi Hrvata u BiH zaštićeni su u ovom dokumentu, a s druge, Hrvatska ne smije raditi ono što bi radio Milanović, blokirati zbog hira zajedničke europske politike, želi li ostvariti svoje prioritetne ciljeve, a to su članstvo u Schengenskoj i eurozoni. Za blokadama posežu samo ili vrlo utjecajne države, ili one članice koje na razumiju načela funkcioniranja unutar unije, a i najsnažniji izbjegavaju sami postavljati blokadu i ostati osamljeni u zaustavljanju nekih zajedničkih politika. Za razliku od Milanovića, kojeg je Politico u vrijeme njegova mandata definirao kao najmanje utjecajnog europskog premijera u procesu donošenja odluka u Europskom vijeću, Plenkovićev utjecaj u Bruxellesu znatno nadilazi značenje, veličinu i ekonomski potencijal zemlje koju predstavlja.

Kad je i bez putovanja u Srednju Bosnu postigao željeni sukob s premijerom i dodatno zaoštrio odnos prema BiH, a kad je istovremeno stavljen na čekanje proces pregovora o novom izbornom zakonu, na čije je opstruiranje Milanović posebno usmjeren (kako bi na stol vratio ideju o tome da on, Vućić i Erdogan posjednu za stol trojicu nacionalnih vođa iz BiH i 'riješe probleme') komotnome Milanoviću više nije bio potrebno inkomodiranje ovim putovanjem. Otuda potreba da se konstruira priča o 'ugroženosti', i pokrene farsična priča o tome kako je, eto, šest i pol godina nakon Vučića i Milanović poginuo u atentatu u BiH, braneći 'nacionalne interese'…“, kazao je Gjenero za „Slobodnu Bosnu“.