Piše: Avdo Avdić za Oslobođenje 

Možete li zamisliti ijednu državu na svijetu, u kojoj ustavni sud, kao najviša pravosudna instanca, konstatuje da neke odredbe izbornog zakona i ustava nisu u skladu sa Evropskom konvencijom o ljudskim pravima, pa, onda, zaključi da te odredbe neće biti brisane jer ne postoji politički konsenzus? Pošto živimo u Bosni i Hercegovini, mi ne moramo zamišljati. E, sada, ako ste pomislili da je u pitanju presuda Ustavnog suda BiH po apelaciji Bože Ljubića, prevarili ste se. U tom je predmetu Ustavni sud jasno dao do znanja da je odredba Izbornog zakona, koja je nalagala da svaki kanton, prilikom popunjavanja Doma naroda FBiH, mora dati po najmanje jednog delegata iz reda svih konstitutivnih naroda – neustavna. Naloženo je da sporna odredba bude obrisana, a CIK je svojim Uputstvom nadomjestio izbrisanu odredbu na osnovu koje je popunjavan Dom naroda FBiH. Što u prevodu znači da je ova presuda – provedena. Pa, ipak, svakodnevno ćete u medijima pročitati kako je presuda Ljubić temelj za nešto što se zove “legitimno predstavljanje” konstitutivnih naroda.

TAKO, DAKLE, IZGLEDA PRAVDA

Budite sada iskreni, da li ste čuli za presudu po apelaciji Željka Komšića? Vjerujem da vas je mnogo više čulo za predmet Ljubić, nego za predmet Komšić. No većina medija i njihovi “prateći orkestri” od presude Ustavnog suda BiH kojom se način izbora rukovodstava Federacije BiH i Republike Srpske proglašava – neustavnim, nisu napravili predmet Komšić. A ova presuda nije provedena. Štaviše, Ustavni sud Bosne i Hercegovine je konstatovao da, iako odredbe entitetskih ustava krše građanska prava, neće biti naloženo nadležnim parlamentima da ih promijene. A neće biti ni izbrisane.

”Trenutačno je nemoguće predvidjeti obim ovih izmjena”, konstatira u predmetu Komšić isti onaj Ustavni sud koji je naložio da se izbrišu odredbe Izbornog zakona BiH osporene u slučaju Ljubić.

Tako, dakle, izgleda pravda kada se rješava pitanje izbornog zakonodavstva. Svi su jednaki pred zakonom, osim onih koji su, da se poslužim Orwellom, malo “jednakiji”.

Naredne sedmice u BiH dolaze Angelina Eichhorst i Matthew Palmer. Tema je, ponovo, izmjena izbornog zakonodavstva. Evropska zvaničnica i američki diplomata već mjesecima tragaju za kompromisom kada su u pitanju izmjene Izbornog zakona i Ustava BiH. Presudu Komšić sigurno neće pomenuti. Ni posrednici, a ni pregovarači. Umjesto presude Komšić, govorit će se o slučaju Komšić, odnosno o načinu izbora člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda. I presude Evropskog suda za ljudska prava u Strasbourgu po apelacijama Zornić, Sejdić i Finci, Pilav i Pudarić nisu u fokusu. U fokusu je “hrvatsko pitanje” o kojem je u ponedjeljak govorio ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov i na čije je rješavanje, još u avgustu 2017. godine, pozivao tadašnji ambasador Ruske Federacije u BiH Petr Ivancov.

”Neophodno je riješiti hrvatsko pitanje”, kazao je Ivancov u intervjuu za Večernji list.

NEMA KOMPROMISA

Ruske diplomate su tada nametnule temu. Ona je i danas u životu. I postala je glavna preokupacija, pazite sada, američkih i evropskih diplomata.

Da je nužno promijeniti Ustav i Izborni zakon BiH, konstatirao je i Evropski sud za ljudska prava u Strasbourgu, potencirajući jednakopravnost svih građana, bez obzira na etničku pripadnost.

Ali zašto se, onda, tokom pregovora ne priča o presudama iz Strasbourga, već isključivo o “hrvatskom pitanju”, kako su ga definisali Ivancov i Lavrov? Možda zbog toga što su neki, ipak, “jednakiji”. Svuda na svijetu, kada najviši državni sud donese presudu, o njoj se ne raspravlja. Nema kompromisa u provođenju presuda.