Na pitanje šta možemo očekivati od neumske runde pregovora stranačkih lidera o promjenama Izbornog zakona, Šoja je kazao da će teško doći do dgovora. 

"Ako bi se sudilo po trenutačnom raspoloženju i interesima lokalnih kolovođa, teško će doći do dogovora bez snažnijeg insistiranja i pritiska stranih emisara i diplomata. Kao i posljednjih 26 godina, razlog zašto nema dogovora je isti: niko ne razmišlja o državi i njenim interesima već isključivo o ličnim i partijskim interesima. Nekima odgovara status quo, nekima ne i zato smo u pat poziciji koju može promijeniti samo neko jak sa strane koji bi porušio sve figure na našoj političkoj šahovskoj ploči. Ako se to ne dogodi, ništa od dogovora, ali bilo bi dobro za ovu državu kad bi Washington i Bruxelles bili čvrsto odlučni da se konačno riješe ključni problemi u našem Izbornom zakonu, odnosno Ustavu, naročito kad se zna da to u biti nije nimalo teško.  

Ključne su dvije stvari. Prva je jednostavna: provedba presude Evropskog suda za ljudska prava u Strasbourgu iz 2009. godine u predmetu Sejdić i Finci. Predugo se čeka provedba i teško je dati racionalan izgovor zašto se provedba izbjegava, a izbjegava se. Državni parlament može uraditi sve što je potrebno po kratkom postupku, uz nekoliko grama dobre volje, odgovornosti i kulture. Druga se odnosi na izbor hrvatskog člana Predsjedništva BiH i to je teoretski još lakše i jednostavnije pitanje. Dovoljno je samo da se nijedan uljez ne kandidira i da se pusti da izbor teče svojim prirodnim tokom, bez ikakvih diskriminirajućih vratolomija koje se predviđaju da se onemogući komšijska, pardon komšićska prevara. Ako već imamo anahron i apsurdan tropredsjednički sistem, oni koji ga žele popraviti, a mora se popraviti, umjesto što uzurpiraju mjesto koje im ne pripada, neka se bore za prelazak na jednopredsjednički sistem i neka se onda kandidiraju. 

Ukratko: da li je teško uraditi ono što nismo htjeli uraditi od 2009. godine do danas? Nije, ni najmanje. Da li je teško ostaviti Hrvatima da biraju svog predstavnika? Nije, ni najmanje. Šta je potrebno? Dva grama političke i ljudske kulture. Prvi slučaj svjedoči o našoj sklonosti ka rasizmu, a drugi ka prevari. I jedno i drugo je sramotno, ali ko o tome kod nas razmišlja? Činjenica što ove dvije prejednostavne stvari kod nas i dalje liče na teško i nikako dosanjani san, zorno svjedoči u kakvoj nezdravoj i iščašenoj državi živimo. 

Šoja je kazao da je dogovor o svemu ipak moguć osim o izboru hrvatskog člana Predsjedništva BiH.

"Dogovor o svemu je moguć osim o hrvatskom članu Predsjedništva BiH jer su i SDA i građanske struje po ovom pitanju snažno ujedinjene. Ovi drugi su čak radikalniji. SDA će koristiti svoj politički digitron kojim će izračunati koliko dobiva a koliko gubi ukoliko dozvoli da se sve odvija na najprirodniji mogući način i da Hrvati bez zapreka izaberu svog predstavnika koji je većini Hrvata po volji. Mislim da će im strani emisari donijeti neki tehnički kvalitetniji zapadni digitron koji bi mogao pomoći SDA da lakše obavi jednu jednostavnu matematičku operaciju. Da shvati da je za državu, za odnose u njoj i za vraćanje vjere u državu bolje pustiti Komšića niz vodu. Već dugo se ponašamo kao da je on važniji od države, a ne obratno. Jedan od razloga zašto bi SDA mogla formalno biti za dogovor sa HDZ o rješavanju hrvatskog pitanja je svijest da bi se lako moglo dogoditi nešto što je potpuno apsurdno ali realno. Ne bi se, naime, trebalo iznenaditi da veći protivnici rješenja hrvatskog pitanja budu one partije koje je Komšić hladno izdao i koje bi mu tako pomogle da po četvrti put nastavi seriju „uspjeha“. Izetbegović se tome nada jer je to za njega idealno rješenje. On je, kao, bio za dogovor, lično je, tobože, uradio sve da zadovolji partnera, ali su drugi ispali krivi što dogovor nije postignut. Bio bi to dvostruki dobitak za SDA. Ostali svi bi ostali na gubitku. Ako to građanske oči ne vide, onda su ili politički slijepi ili ne žele vidjeti. 

Snažnim, ma kako sa racionalne strane gledanja potpuno logičnim, protivljenjem ubacivanju u Izborni zakon BiH pomenutih diskriminacijskih vratolomija koje predviđaju stvaranje virtuelne izborne jedinice gdje jedan hrvatski glas na jednom mjestu nedopustivo vrijedi više nego hiljadu na drugom, SDP i Naša stranka bi zapravo pomogle Željku Komšiću da nas još četiri godine „zabavlja“ diplomatskim nezrelostima, političkim amaterizmom, intelektualnom ispodosrednjošću, jačanjem lažnog patriotizma, neukusnim populističkim egzibicionizmom, otvaranjem stalnog fronta i sukoba sa susjedima, ćutanjem o aferama koalicionih partnera... Drugim riječima da nastavi proces koji je on lično ubrzao i koji je bliže kraju nego početku: stvaranje potpune mentalne otuđenosti Hrvata od Bosne i Hercegovine, otuđenosti koja se među njima širi brže od korone. 

Istorijski je lako dokazati da svaka najbrojnija nacija u višenacionalnoj državi stremi ka unitarizmu i to je sasvim prirodno. Pogledajmo samo istoriju Kraljevine Jugoslavije gdje su se Srbi ponašali identično kao danas Bošnjaci. To je nešto što treba razumjeti, ali i otvoreno upozoriti. Istovremeno, u Kraljevini Jugoslaviji Hrvati i Slovenci su se ponašali kao danas Srbi i Hrvati. Oni koji ne žele unitarnu državu uvijek su odlučno stavljali do znanja da bi jedino mogli prihvatiti zajedničku državu ukoliko bi bila federalna. Oko tog pitanja sve se lomi."