Tom prilikom njegov sin Kristijan rekao je kako se njegov otac i previše davao, te kako su se svi nadali njegovom ozdravljenju. 

"U životu mi je najbitnije ono što me tata naučio, a to je biti čovjek. I trudim se. On je zaista to znao biti. I ta njegova beskrajna ljubav… Uvijek sam se pitao postoji li granica u kojoj se baš svima moraš davati beskrajno? Teško je to za normalnog čovjeka… Imam ta pitanja u sebi. Treba li se dati čovjeku do kraja kao što se moj tata dao, pa izgorjeti, nestati kao supernova, kako je Hus rekao, ili pokušati umjereno?", rekao je on za Story.hr.

"Nije me slušao, ali i on je meni znao reći istu stvar sto puta, pa smo jedan za drugim plakali. On se brinuo za mene, ja za njega. Njegova sam krv, šta da radim… Razmišljam o svemu. Kada se ovako nešto dogodi, malo čišće vidiš neke stvari koje su možda bile tu u magli… Ma da, treba se davati do kraja da nam svima bude bolje. Moj tata bi pomogao psu na cesti, čovjeku kojeg uopšte ne poznaje…", dodao je Kristijan.

"Tri dana prije imao sam strašan predosjećaj… Čuli smo se mi svaki dan. Toliko sam silno želio da se vrati, da ponovo stane na pozornicu jer sam znao da on bez pozornice umire. Htio sam da ozdravi", prisjetio se Akijev sin.

"Meni je tata bio strašno velika potpora, ponosan na mene. Nismo previše pričali o tome, ali puštali smo međusobno naše pjesme i komentarisali ih. To je nama bilo sasvim dovoljno, komunikacija kroz muziku koja je bila čista ljubav", zaključio je Kristijan za pomenuti medij.