Piše: Avdo AVDIĆ

Nije to bilo tako davno, u maju 2019. godine, kada je u selu Briševo kod Prijedora srušen spomenik ubijenim Hrvatima. Na spomen-pločama bila su ispisana imena 67 Hrvata koje su u julu 1992. godine na kućnim pragovima ubili pripadnici Vojske Republike Srpske. Na portalima koje uređuje hrvatska dijaspora još možete pronaći podatke da su smaknute čitave obitelji Briševa: Matanovića 13, Buzuka 10, Ivandića devetoro, Marijana sedmoro, Mlinara i Komljena po petoro. Preživjeli svjedoci su kasnije tvrdili da su prije ubistava gotovo sve žene silovane, a muškarci masakrirani odsijecanjem noseva, spolnih organa, ušiju...

NEĆEŠ U PREDSJEDNIŠTVO NIKAD

Svojim ušima ja jučer nisam vjerovao. Zato sam tri puta vraćao snimak kako bih se uvjerio da li sam dobro čuo. I svaki put sam čuo isto. “Vi čuvajte Republiku Srpsku! Toliko ste emocija iznijeli ovdje sada kada ste govorili da, jednostavno, svi vam na tome mogu samo zavidjeti.” I vi ste, vjerujem, nekoliko puta preslušali snimak kako biste bili sigurni šta je tačno za govornicom Narodne skupštine Republike Srpske izgovorio Dragan Čović. Ne Dragan Čavić. Već Dragan Čović, predsjednik Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine.

Već godinama nema dileme da Dragan Čović podržava stavove Milorada Dodika. Nema dileme i da je lider HDZ-a BiH u raljama ruske diplomatije. Jasno je to još od onih hotelskih susreta sa Sergejem Lavrovim, da je Dragan Čović proruski političar u Bosni i Hercegovini. Uostalom, u ruskim medijima je lider HDZ-a izražavao žaljenje što u BiH nema više ruskog uticaja. No, jedno nije jasno. Dragan Čović nije glup čovjek. Naprotiv. Ali ne postoji razumno objašnjenje zbog čega je, u trenucima kada svakodnevno insistira da Bošnjaci Hrvatima ne biraju člana Predsjedništva, otišao u Narodnu skupštinu RS-a i, zapravo, bacio so na rane hiljadama Bošnjaka i Hrvata protjeranih sa teritorije tog entiteta poručujući krajnje emotivno Miloradu Dodiku i njegovim poslušnicima da čuvaju Republiku Srpsku i ne krijući pritom zavist što RS postoji baš onakva kakvom je Dodik hoće.

”Nećeš u Predsjedništvo nikad”, glasio je jedan od brojnih komentara napisanih ispod videa na kojem se vidi i čuje Dragan Čović kako poslanicima u NSRS-u poručuje da čuvaju Republiku Srpsku.

Nakon ove izjave, Željku Komšiću uopće ne treba predizborna kampanja. Ne zbog toga što je iza njega bilo kakav politički uspjeh tokom četverogodišnjeg mandata. Čovićeva izjava u živom TV prijenosu zacementirala je Komšićevu poziciju u Predsjedništvu BiH. Ili je ovo Čovićev način da ponovo zatraži izmjene Izbornog zakona baš onako da se njemu garantuje članstvo u Predsjedništvu?

Dragan Čović, rekoh, nije glup čovjek. No jučerašnji potez u NSRS-u pokazuje dvije stvari. Prva je da on više ne kontroliše sebe. Da li to rade Rusi ili njegova sujeta, potpuno je nebitno. Druga je da on krajnje svjesno ruši svaki razgovor o izbornoj reformi. U Banjoj Luci jučer nisu službeno propali pregovori o izmjenama Izbornog zakona BiH, već je i službeno postalo jasno da Čovića izborna reforma ne zanima, njega zanima dalja eskalacija krize u BiH i dalje zaoštravanje odnosa sa Bošnjacima.

Jer nakon Čovićeve izjave, svaki dogovor s njim bio bi proglašen izdajom među biračima pregovarača u Sarajevu. Čak i ako bi Dragan Čović ponudio svih sedamnaest delegata u Domu naroda Federacije BiH u zamjenu za mjesto u Predsjedništvu, bilo bi proglašeno izdajom. A tu izdaju ne može podnijeti nijedna politička partija sa sjedištem u Sarajevu.

Niko od Dragana Čovića nije očekivao da u NSRS-u govori o ratnim zločinima nad Hrvatima na području RS-a. On ih, uostalom, nikada i nije pominjao. Ali moram biti iskren, ja nisam očekivao da Dragan Čović poslanicima u NSRS-u izrazi divljenje zbog njihove borbe za Republiku Srpsku tako što će blokirati državu BiH. Nisam očekivao da će im poručiti da čuvaju Republiku Srpsku. Kao zjenicu oka svoga. Oka Sokolova.

UDRUŽENI ZLOČINAČKI PODUHVAT

U biografiji Dragana Čovića ćete pronaći da je bio direktor mostarskog Sokola. Bio je direktor i onih ratnih godina kada su iz logora Herceg-Bosne zarobljenike, na Čovićevu molbu, slali na prinudni rad u tu firmu. “Čović je bio direktor. Često smo ga viđali. Uopće s nama nije komunicirao, s njim zaista nismo imali problema. Uvijek je bio u civilu, ja ga nikad nisam vidio u vojnoj uniformi. Generalno, tamo nismo imali problema. Imali smo čak i vojničku hranu, koja je bila puno bolja nego logorska”, svjedočio je hrvatskim kolegama jedan od logoraša kojeg su bojovnici HVO-a iz Heliodroma vozili u Soko na prinudni rad.

Rukovodstvo Herceg-Bosne pred UN-ovim je sudom u Haagu osuđeno za udruženi zločinački poduhvat. Za isti poduhvat, plus genocid, osuđeno je i ratno rukovodstvo Republike Srpske. Pored ostalog, i zbog zločina nad Hrvatima u prijedorskom selu Briševo. Sad zaista znamo koliko Čovića (i) hrvatske žrtve zanimaju.

(Oslobođenje)