Glavni lik naše današnje priče je Dragan Maksimović, legendarni glumac kojega su brutalno pretukli u Beogradu, a koji je od posljednica zadobijenih premlaćivanjem i preminuo prije 21 godinu.

Naime, posljednji angažman Maksimović je imao za film Žike Pavlovića „Država mrtvih", ali premijeru - 2002. godine, baš kao i reditelj, nažalost, nije doživio.

Njega je u noći između 17. i 18. novembra 2000. godine, ispred kafane na Zelenom vijencu u Beogradu, prebila grupa mladića za koju se vjeruje da su bili neonacistički orijentisani skinheadsi.

Protiv napadača nikada nije vođen krivični postupak.

„Misleći da je Rom, iz raznih razloga, njega je grupa navijača Fudbalskog kluba Rad, pretukla skoro na smrt", kazao je reditelj Goran Marković za BBC.

Oni su u kafanu došli poslije utakmice sa FK Obilićem i počeli maltretirati glumca.

Na ulicu ih je potom, prema riječima njegovih kolega, istjerao gazda lokala.

Uslijedilo je bjesomučno premlaćivanje glumca, dok svjedoci nemile scene, kaže Marković, „nisu ni prstom mrdnuli".

Huligani su mu polomili butnu kost, pa je Maksimović, koji je nešto ranije operirao oko, odvezen u bolnicu gdje je ležao narednih nekoliko mjeseci.

Nekoliko dana pred smrt pao je u komu.

Preminuo je 4. februara 2001. godine od embolije.

„Činjenica da nekoga pretučete samo zato što vam se učini crnjim nego što treba, to je već bio znak da nešto nije u redu sa ovim društvom duboko", smatra reditelj.

Maksimović je sedamdesetih godina ostvario brojne značajne uloge.

Igrao je Nedeljka Čabrinovića u „Sarajevskom atentatu", Simketa u „Otpisanima", ali tek na kraju decenije nailazi angažman koji će ga predstaviti i svjetskoj publici.

Proveo je nekoliko mjeseci u Parizu radeći sa engleskim pozorišnim i filmskim rediteljem Peterom Bruckom, a kruna te saradnje bio je film „Susreti sa izuzetnim ljudima" (Meetings with Remarkable Men) iz 1979. godine, gdje je tumačio glavnu ulogu.

Dragan Maksimović ostvario je više od 60 uloga u teatru, filmu i televiziji. U Narodnom pozorištu u Beogradu debitirao je kao vojnik u predstavi "Majka Hrabrost i njena djeca", 1971. godine. Tri desetljeća na scenama ovog teatra ostvario je zapažene uloge u predstavama "Sarajevski atentat" (Nedeljko Čabrinović), "Mandragor" (Fra Bepo), "Britanik" (Neron), "Lenjin, Staljin, Trocki" (Henry Grigorijevič Jagoda), „Kosovska hronika“ (Avdula), „Ribarske svađe“ (Bepo), „Poslednja potera za zlatom“ (Cager), „Kraj zabave“ (Šunka), „Mesec dana na selu“ (Ignjatije Ilić Špigeljski), „Suđenje gospođi Bovary“ (Senar), „Dugo putovanje u noć“ (Edmund Tyrone), „Maksim Crnojević“(Dužd Venecije).

Oni nešto mlađi sjećaju ga se iz filmova „Petrijin venac“ i „Lepa sela lepo gore“.

Smrt legendarnog glumca nikada nije rasvijetljena, a napadači nikada nisu otkriveni i kažnjeni.

(SB)