Irfan Mensur nedavno je obilježio jubilarni sedamdeseti rođendan, a povod za slavlje nije bila samo okrugli broj, već i činjenica da ga je, kako sam kaže, Bog sačuvao. Naime, doajen srpskog glumišta imao je nimalo laku epizodu sa koronom, koja je umalo imala fatalan ishod.

“To nije pitanje sreće, to je moja zasluga, zaslužio sam da me sačuva još malo, ne znam još koliko, ali makar još malo. Takav sam odnos imao prema životu, ljudima i okruženju. Sve što se događalo sa mnom u kriznim situacijama nije bilo logično, na primjer, čovjek koji nema nikakvih problema odjednom dobije tri bajpasa. Evo, devet godina od tada i svaka kontrola mi je sve bolja. A kada sam dobio koronu, prvo nisam imao nikakve simptome, bilo je to u onom prvom talasu kada još nije bilo vakcine. Sve je bilo dobro dok nije došlo do toga da me iz Niša, gdje sam radio ‘Anu Karenjinu’, hitno transportuju za Beograd”, rekao je.

Objasnio je kako gleda na sve što je tada doživio.

“Tokom ta dva–tri sata puta bio sam potpuno malaksao, a onda su uslijedili dani mog ležanja na Bežanijskoj kosi. U tim danima sam se na neki način opraštao. Bilo mi je žao što nekim ljudima nisam izgovorio ono što svi podrazumijevamo. Kad čovjek izgovori ‘volim te’, to ipak ima veće značenje od onoga što činite za nekoga. Sinovima nikada nisam izgovorio volim te, već sam činio sve da oni to osjete. Ali u tom mom bunilu, dok sam ležao u bolnici, razmišljao sam: ‘Kako ja to nisam izgovorio, zašto nisam’. Kada su me konačno dvanaestog dana skinuli s kiseonika i ubrzo me pustili na kućno liječenje, rekao sam im te riječi, rekao sam im čega sam se sjetio da je trebalo da im kažem u tom magnovenju dok sam vjerovao da odlazim”, ispričao je.