Nije ih se moglo izbjeći! Iskakali su iz, doslovno, „svake paštete“. Svima bahato „solili i biberili“. Stalno su se nešto durili i prijetili.

Na svaku primjedbu bi odgovarali još žešćim uvredama i nebulozama. Gazili po BiH...

Da, da...to je čuveni „dvojac“ novopronađene srpsko-hrvatske „ljubavi“: Milorad Dodik i Zoran Milanović. Ali ima već par dana - samo muk.

Što li su se brbljive svađalice i prznice, odjednom naprasno ušutjele? Maca „popapala jezik“? Samo gromoglasna tišina, koja odjekuje snažnije od bilo koje njihove riječi ili misli u zadnje vrijeme.

Naime, čini se da su obojica – prepala! A kako i ne bi kada su proglašeni „ruskim trojanskim konjima na Balkanu“!

Doduše, Dodik ima malo više staža u tom „poslu“, ali ni Milanovićevi ispadi nisu za baciti. Možda su imali i više značaja s obzirom na to da ih je izgovarao sa pozicije šefa države zemlje-članice EU i NATO saveza!? Čak se u zadnje vrijeme „opametio“ i mađarski predsjednik Viktor Orban, pa više ne srlja kao prije, ali dvojac Dodik-Milanović je nastavio da „gudi istu žicu“.

I onda kada je „puklo“ u Evropi, odjednom „nestadoše“. 

Milanović se tek par puta stidljivo oglasio, tek da se ne kaže da je negdje „nestao“, mada je jasno da je nakon svega na teškoj političkoj margini. Kaže mogu hrvatski vojnici do Mađarske, a do jučer je tvrdio da neće nigdje...

Veliko je pitanje da li se bilo ko ozbiljan uopće misli sastajati sa hrvatskim predsjednikom, koji je uredno „glancao“ Putina, dok je ukrajinske vlasti optuživao za „državni udar“.

Bio je zvijezda u Putinovim medijima, a sada je osuđen na „kućni pritvor“ na Pantovčaku. Marginalizovan i nebitan.

Da je tako najbolje svjedoči podatak da je Hrvatska poslala u Ukrajinu šlepere naoružanja, a da o tome nikoga nije bilo briga šta misli „vrhovni zapovjednik“. I on je stavio flaster na usta. Mora se.

Nije više ovo nikakava igra i nadmudrivanje citatitima i smiješnim nadimcima, već rat u srcu Evrope. Rat koga Milanović nije htio prepoznati. Zašto? E to je već pitanje, kojim bi se trebali pozabaviti birači na idućim izborima. Mirovina je sasvim izvjesna. Jedino moguća.

Drugi dio „dvojca“ – Milorad Dodik takođe je naprasno nestao. Barem onakav kakvog ga znamo. Isključiv, bahat i prijeteći.

Sada se povremeno oglasi. Čisto radi kontinuiteta. Čak kaže i da podržava „suverentitet Srbije, BiH i Ukrajine“. Tvrdi i da je za neutralnost BiH.

Kako izgleda ta neutralnost najbolje smo mogli spoznati iz Dodikovog razgovora ili bolje reći raporta sa ruskim ministrom vanjskih poslova Sergejom Lavrovim, koji ga je podsjetio na „zacrtane korake“ tokom susreta sa Putinom!

Javnost nije niti trebala doznati za ovaj telefonski sastanak da nije bilo Ruske ambasade u BiH i Facebooka!?

Dodik i njegovi mediji su to mislili prešutjeti, ali su se „Baćuške“ potrudile da to ne ostane samo „interna stvar“. Jasno je i zašto. Zato, jer Dodika Moskva praktički drži u šaci kao jedina preostala adresa, koja još mari za njega.

A i njima, nakon invazije na Ukrajinu, opasno padaju akcije. Moskva mora brinuti svoje brige.

Dodik može biti iskorišten ili bolje reći potrošen samo za neke male sitne ucjene i pokušaje potkusurivanja.

Svi ostali su digli ruke, pa Dodik nešto okolo drvi o lijekovima ili boljem standardu građana. Srce slatko, sjetio se da ima života i izvan nacionalističke mitomanije po principu „nas i Rusa – trista miliona“.

Gdje nestade onaj bahati BAJA od prije svega par dana? Biće da je u istoj karanteni kao i Milanović.

Ne zbog Covida, već zbog zarazne, zapaljive i otvorene retorike zagovaranja Putinove vizije podijeljene Evrope.

Bolesti daleko opasnije od Covida, piše na svome blogu Faruk Kajtaz.