Piše: Senadin LAVIĆ

Razgovori oko Izbornog zakona BiH određeni su etničkim premisama koje podrazumijevaju da se država posmatra kao teritorija tri etničke grupe koje su “suverene“ i koje raspolažu s državnom teritorijom kao “plemenskom baštinom“. U takvom polaznom sklopu jasno je da država ostaje zarobljena u predstave etničko-religijskog tumačenja društvenih odnosa i onesoposobljena da bude zasnovana na vladavini prava i poštivanja ljudskih prava. 

U bosanskom multilateralnom, pluranom i multietničkom društvu najlogičnije je primjeniti građanski model života i političkog uređenja. Time će se otvoriti polje prava i slobode za sve građane Bosne, a ne samo za neke pripadnike kolektiva ili odabrane povlaštene članove etničke grupe i njihove klijente. Postavlja se pitanje zašto evropski medijatori u razgovorima oko Izbornog zakona BiH  preferiraju etnički model i šta on znači za državu Bosnu i Hercegovinu? 

Polazište svake debate oko ovoga pitanja mora biti interes Bosne! Ako država BiH ne ostvaruje svoj razlog postojanja, svoj interes i prosperitet s ovim prijedlozima onda svako razuman mora glasno reći NE. Dakle, ne treba pristati na zakonska rješenja koja će produžiti agoniju etnopolitike i njezinu hegemoniju u Bosni za račun velikodržavnog hegemonizma Srbije i Hrvatske koje pokušavaju kontrolirati bosanske etničke grupe i preko njih kontrolirati državu BiH. 

Niko u Bosni više ne smije prihvatati naloge i prijedloge domaćih i stranih “eksperata“ ako su ti prijedlozi izraz nerazumijevanja i neznanja bosanskog povijesno-političkog procesa.

Bosna je iznad svega! To većina građana Bosne i Hercegovine razumije i zastupa bez obzira što se u ovome trenutku ne čuje glas te bosanske građanske većine. 

 (nap.ba)