Američki Institut za vanjskopolitička istraživanja (FPRI) objavio je analizu pod nazivom "Srbija na ivici", u kojoj se konstatuje da je Beograd lojalan partner Kini i Rusiji, kao i da Srbiju vodi poluautoritarna vlada koja zastupa ideologiju iredentističkog širenja na Zapadnom Balkanu.

Autor analize Ričard Kremer navodi da je kao takva Srbija prijetnja za regionalnu i transatlantsku sigurnost.

Pod vlašću SNS Aleksandra Vučića, Srbija ubrzano jača vojsku, podržava ultranacionaliste u susjednim državama, učvršćuje veze sa Moskvom i partnerstvo sa Kinom.

U skladu sa ideologijom "Velike Srbije", srpska i ruska pravoslavna crkva blisko sarađuju. Bez značajnije promjene pristupa Zapada, Srbija će nastaviti autoritarnim putem - kojim idu i američki neprijatelji".

Kremer piše da su Brisel i Vašington željeli euroatlantski orijentisanu i demokratsku Srbiju.

"Ipak, nekoliko decenija nakon nasilnog raspada Jugoslavije i NATO intervencije, većina Srba odbija saradnju s Alijansom i ravnodušna je prema EU. U skladu s tim, SAD i demokratski saveznici imaju manje mogućnosti da iskoriste članstvo u euroatlantskim organizacijama kao nagradu. Sve dodatno komplikuje i očigledan zagrljaj Vučića sa Pekingom i Moskvom, koji na nekoliko frontova ugrožava EU i SAD".

Kremer smatra da podrška Vučićeve vlasti ultranacionalistima izaziva neslaganja u BiH, Crnoj Gori i Sjevernoj Makedoniji.

"Jačanje vojske je izuzetno zabrinjavajuće, a Beograd na to odgovara sumnjivim objašnjenjima. Srbija je sve više zavisna od ruske nafte i gasa, što je suprotstavlja Briselu, Vašingtonu i pojedinim zemljama centralne i istočne Evrope.

Saradnja Beograda i Pekinga na tehnološkom, ekonomskom i vojnom planu se intenzivira, čime se kineska Komunistička partija sve jače infiltrira u Evropu.

Ukratko, to što Srbija jača odnose s autoritarnim silama i antidemokratskim snagama u regionu, odražava se na njen liberalni pogled na svijet i diskredituje priču o narodu-žrtvi".

Zapadni političari su mislili da će se, uz njihove podsticaje, Srbija modernizovati, demokratizovati i polako uključiti u transatlantske institucije. Ova pretpostavka, piše Kremer, je netačna.

Autor ističe potrebu za unutrašnjim pomirenjem i liderima koji će priznati ranije greške i krenuti naprijed, poput Vilija Branta u poslijeratnoj Njemačkoj.

"Naprimjer: Neko ko bi, poput Branta, kleknuo na koljena i podstakao debatu o zločinima počinjenim tokom raspada Jugoslavije. Šta god da to pokrene, priznavanje zločina protiv čovječnosti iz prošlosti je neophodno ako Srbija želi da ikada postane demokratsko i otvoreno društvo. Bez toga, Srbi će ostati podložni domaćim iredentističkim snagama koje pomažu zlonamjerne strane sile, jer žele Zapadni Balkan van euroatlantske zajednice", smatra Kremer.

Autor teksta navodi da bi zapadni političari trebalo da promijene pristup dok se nacionalno pomirenje ne dogodi.

"Sve dok je svesrpski ultranacionalizam prihvatljiv u političkom diskursu, istinske demokratske vrijednosti i institucije kakve postoje u transatlantskoj zajecnici - bit će nedostižne".

Kremer smatra da zapadni političari ne treba da se nadaju napretku u dijalogu Srbije i Kosova.

"To je postala prazna priča koja samo drži Kosovo van međunarodnih organizacija i ne dozvoljava mu da ima sve benefite nezavisne države. Takođe bi trebalo prestati s insistiranjem na neefikasnom procesu eurointegracija kao načina za demokratsku transformaciju Srbije".

Autor tvrdi i da se na Zapadnom Balkanu nazire nova kriza.