Uoči 30. godišnjice od početka opsade grada Sarajeva, u zemlji boravi i predsjednik Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove i prvi izabrani sudac u Haškom tribunalu za bivšu Jugoslaviju, Carmel Agius. On je u ekskluzivnom razgovoru za N1 govorio o mnogim pojedinostima u vezi sa njegovim angažmanom, slučajevima na kojima je radio, ali je prvi put otkrio i neke pojedinosti o ličnom životu.

Agiusa javnost poznaje kao nekoga ko je doprinio međunarodnom pravu. Međutim, veoma malo ljudi zna o njegovom privatnom životu.

Tako je Agius u specijalu N1 televizije kazao da je rođen na Malti, gdje je odrastao i školovao se.

Zatim je spomenuo u kojem pravcu se odvijala njegova karijera i nabrojao sve poslove i dužnosti u sklopu njih koje je obavljao. Pričao je i o višedecenijskom iskustvu na slučaju ratnih zločina na prostoru Balkana.

Istakao je da ga je kada se uspostavio Međunarodni krivični tribunal 90-ih godina vlada imenovala da učestvuje u njegovom radu.

“Sve se brzo odvijalo i tako su me jednog dana nazvali i pitali da li bih želio da me vlada imenuje za sudiju u Haškom tribunalu. Malo sam razmislio i pristao sam da pokušam”, konstatovao je za N1 Agius.

Na pitanje koliko je znao o zvjerstvima i ratovima na Balkanu prije nego je postao sudija, Agius je kazao da dolazi iz porodice koja ga je odgajala i prije nego je televizija postojala.

Kako kaže, njegov otac, djed i majka su bili uvijek zainteresovani za ono što se dešava oko njih.

“Ne samo u našoj zemlji već i u Evropi i ostatku svijeta. Tako da sam ja odgojen da uvijek pratim činjenice i dešavanja. Kada je počeo rat na Balkanu ja moram reći da su roditelji meni objašnjavali strahote rata. Ja sam rođen 1945. godine nakon što je rat na Malti stao, ali moj otac je bio učesnik odbrane Malte i moja porodica je prošla teške trenutke i pojašnjavali su mi da moram mrziti rat, a voljeti mir. Kada su počela ratna dešavanja na Balkanu bio sam, s jedne strane, iznenađen, a s druge nisam, jer 1990-te sam bio na jednoj konferenciji u Havani na Kubi i tu je bio šef jugoslovenske delegacije, ministar pravde i mi smo se sprijateljili. I on mi je rekao veoma jasno da ako se ne nađe brzo neko rješenje za Balkan da će doći do rata. Tako da 1991. godine kada je izbio rat i kada sam svakodnevno mogao pratiti te vijesti, vidjeti prizore ljudi koji ginu, u to vrijeme to je bilo zastrašujuće”, ispričao nam je Agius.

Komentarisao je i incident u slučaju Slobodan Praljak, ratnog zločinca koji je ispio otrov u haškoj sudnici nakon što je osuđen na 20 godina zatvora zajedno sa još petoricom bivših lidera tzv. Herceg-Bosne.

“Da nije počinio samoubistvo u sudnici tako javno, malo ko van Hrvatske i BiH bi znao da je on presušeni ratni zločinac. Ovako cijeli svijet zna”, istakao je Agius.

Prisjetio se i nekih najtežih suđenja u svojoj karijeri rekavši da mu je jedno od njih ono koje se odnosilo na presudu Vujadinu Popoviću u vezi sa Srebrenicom. Popović je bio potpukovnik i načelnik sigurnosti Drinskog korpusa Vojske Republike Srpske.

“Jer način na koji je sve to organizovano i izvršeno u tako kratkom vremenu, ta surovost, nečovječnost, tragedija, to mi je bilo teško razumjeti. Gledao sam videosnimke, ljude su ubijali hladnokrvno, a onda su druge tjerali da ih nose, da ih zakopaju pa su i njih ubili. Nikad nisam doživio tu vrstu strahote u svom životu. Nekad sam volio ratne filmove, ali nakon što sam došao u Hag kao sudija ja ih više ne gledam. To me je promijenilo, to učini da budete više humani, da budete odlučniji, da se borite i suprotstavljate zlu, jer rat je zlo”, zaključio je Agius.

Na kraju je spomenuo i penziju te naglasio da još nije otkrio šta bi mogao raditi, jer kako kaže, ne voli planirati, ali može se desiti da ode i na Kubu i, kako ističe, vidi šta se sve na tom mjestu promijenilo.