Piše: Darko OMERAGIĆ

Nakon što je 30. marta Vijeće ministara BiH utvrdilo prijedlog osnova za vođenje pregovora sa Vladom Srbije o saradnji pri izgradnji aerodroma u Trebinju uslijedilo je niz reakcija kako u BiH, tako i u susjednoj Republici Hrvatskoj.

Prva je reagovala bh. ministrica vanjskih poslova Bisera Turković koja je povukla svoju saglasnost na memorandum o saradnji sa Srbijom u ovom projektu navodeći da taj dokument treba vratiti i ponovo razmotriti jer su u pitanju dvije države. Potom je reagovao i gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković koji je dopisom Vijeću ministara BiH upozorio da memorandumom sa kojeg je Turković povukla saglasnost i koji je polazna osnova za gradnju aerodroma počinje projekat, a da prije toga nisu ispitane okolnosti njegovog utjecaja okoliš i izvorišta rijeke Omble.

Dakako, Turkovićeva i Franković su ovim potezima na zadnje noge digli najveće zagovarače projekta, a to su vlasti u Republici Srpskoj, njihove ministre u Vijeću ministara BiH, ali i vlasti Republike Srbije i njima odane medije. Tako je član Predsjedništva BiH Milorad Dodik u Mostaru prije nekoliko dana gdje se sastao s premijerkom Srbije Anom Brnabić kazao da projekti poput aerodroma Trebinje ne bi trebalo nikome da prave problem i da reakciji dubrovačkog gradonačelnika ne bi trebalo pridavati neki naročit značaj. 

STARA IDEJA

Ideja o izgradnji aerodroma u Trebinju pojavila se prije desetak godina. Najdalje je u njegovoj realizaciji otišao koncern Swisslion Takovo u vlasništvu biznismena Rodoljuba Draškovića koji je na Zupcima kod Trebinja za zemljište (200.000 kvadrata) na kojem će se aerodrom graditi platio dva miliona KM. Drašković je, ipak, 2016. godine odustaje od namjere da finansira gradnju aerodroma „zbog nepostojanja političkog koncenzusa u RS-u i informacije da je Vlada RS-a našla novog investitora“.

Četiri godine kasnije, prilikom posjete Banjoj Luci, u julu 2020. predsjednik Srbije Aleksandar Vučić predložio da Srbija na lokaciji između Trebinja, Bileće i Gacka u Hercegovini izgradi aerodrom i upravlja njime. Mjesec poslije, u augustu u Beogradu je Vučić rekao da Srbija i RS namjeravaju da zajedno završe aerodrom u Trebinju s kojeg će prvi avion poletjeti u martu 2022. godine.

Prvo što u oči upada je da su godinama prije bilo kakve rasprave na Vijeću ministara BiH Aleksandar Vučić i Milorad Dodik dogovarali jedan ovako veliki posao. Dakle, jedna zemlja je planirala i planira da gradi aerodrom u drugoj zemlji, a da je za to ne pita.

No, zato je „Slobodna Bosna“ još u novembru prošle godine o ovoj temi razgovarala sa vojnim ekspertom profesorom Berkom Zečevićem koji nam je tada rekao da u ovoj priči nije samo ekonomski interes investitora kako se pokušava predstaviti javnosti i da se 100 miliona eura ne daje tek tako. Zečević je ispravnom tvrdnjom označio samo ono da je lokacija izvanredna, ali je pitanje za šta je izvanredna. Naivna je tvrdnja Srbije, kaže Zečević, da će turisti dolaziti u Beograd, pa onda letiti avionom u Trebinje i autobusima u Dubrovnik. Proročanski izgleda sljedeća Zečevićeva izjava iz novembra prošle godine:

„Pravi interes je u tome da taj aerodrom na teritoriji koju kontroliše RS u nekoj kriznoj situaciji što podrazumijeva proširenje sukoba u Ukrajini, sukob Izraela i Irana, sukob Saudijske Arabije i Irana, gdje bi se uključila i neka od velikih sila može imati i neku drugu funkciju. Dakle, iza najave da će Srbija graditi aerodrom stoji Rusija, ali ga gradi Srbija u svom vojnom i ekonomskom interesu kako bi proširila svoj utjecaj i „srpski svet“. Ko ima aerodrom, ima i svoje radare koji mogu kontrolisati obalu Jadranskog mora, a svaki radar sa dopunskim sredstvima može biti sredstvo za prigušivanje komunikacija i kontrole bespilotnih letjelica. Albanija, Grčka, Italija, Hrvatska, Sjeverna Makedonija i Crna Gora su u NATO-paktu, a u Trebinju biste imali kontrolu usred teritorije NATO-pakta odakle možete kontrolirati komunikacije, vršiti ometanje i još štošta. Da budemo još precizniji, Rusiji je cilj da kontroliše teritoriju Republike Srpske“, rekao nam je početkom novembra prošle godine profesor Zečević.

Tri i po mjeseca nakon ovog uslijedila je invazija Rusije na Ukrajinu. Podigla se nova željezna zavjesa. Neutralnih je ostalo vrlo malo, a među njima su navodnu neutralnost iskazali – Srbija i Republika Srpska. No, samo navodno. Nakon nedavno održanih izbora i pobjede Aleksandra Vučića na izborima u Srbiji među prvima mu je čestitao Vladimir Putin. Rusiju su obradovali i rezultati izbora u Mađarskoj gdje je Viktor Orban nastavio da vlada.

Danas, kada je ponovo aktuelizirana priča o aerodromu u Trebinju, ali sada nakon već izvršene invazije na Ukrajinu i uz stalnu želju Rusije da kontroliše određene režime u BiH i Crnoj Gori aerodromu u Trebinju, onako kako ga zamišlja proruski režim u Srbiji, treba ponovo posvetiti dužnu pažnju.

Zato smo ovih dana ponovo kontaktirali profesora Zečevića i pitali ga šta ćemo sad s aerodromom u Trebinju.

„Aerodrom u Trebinju bez vlasti u Crnoj Gori koja je pod kontrolom ruskog utjecaja nema nikakvog efekta. Cijeli koncept je takav. Je li realno da Srbija uloži 100 miliona eura u taj aerodrom da bi gosti išli u Dubrovnik. Da li je glupo da Srbija finansira turistički bum u Hrvatskoj? Trebinje je divan grad, ali iz njega do Mostara vam treba dva sata i to da se vozite lošim putem. Onog trenutka kada je Rusija otvorila svoje tri baze u Siriji nakon povlačenja Amerikanaca, otvorena je velika pomorska baza, kao i dvije avionske baze. I sada Rusija gradi nove nosače aviona i helikoptera. Ako hoćete da poremetite vojni balans na južnom krilu NATO-pakta je da imate pomorsku bazu u Jadranskom moru gdje ste u srcu južnih mora Evrope. Onda vam je tu sukob u političkom životu Crne Gore gdje se želi izvršiti promjena vlasti na način da ta vlast tijesno sarađuje sa Srbijom i Rusijom. Kotor kao moćna luka bi bila dobra za rusku mornaricu i aerodrom u Trebinju predstavlja drastičnu promjenu odnosa snaga u novom svijetu. Niko živ ne može misliti da aerodrom u Trebinju može predstavljati ekonomski interes. S druge strane, BiH ne bi trebala biti protiv aerodroma ako se on gradi normalnim putem, preko Vijeća ministara BiH. Dakle, odluku o gradnji tog aerodroma mora donijeti BiH, a ne entitet RS“, tvrdi Zečević.

POLITIČKO-VOJNA SLAGALICA

Ne treba smetnuti s uma, kaže Zečević, da je Albanija američkim vojnim snagama dala na korištenje, odnosno omogućila im da inoviraju postojeći aerodrom u Albaniji i da u njega uloži 48 miliona američkih dolara.

Luka Kotor

„U političko-vojnoj slagalici morate poredati sve segmente i napraviti lego-sistem. Dakle, Amerikanci su odmah poduzeli korake kako bi imale vojni aerodrom u Albaniji i on će biti u septembru aktueliziran. Ponavljam, zašto bi ljudi dolazili u Beograd pa išli u Trebinje da bi se odatle lakše prebacili do Dubrovnika ili Herceg Novog. Drugo kotorska luka je bila pomorska baza jugoslovenske mornarice i tamo već postoje tuneli za smještaj podmornica i ratnih brodova. Cilj Rusije je uspostavljanje pomorske i vazduhoplovne baze na prostorima koji su proruski orijentirani, a da bi to uradili iza sebe morate imati politiku. Sve dok se ne dođe do proruske vlade u Crnoj Gori od ovih projekata neće biti opasnosti“, ističe Zečević dodajući iza aerodroma u Trebinju samo formalno-pravno stoji Srbija.

Naš sagovornik na kraju kaže ono što bi svi u BiH, a naročito u Srbiji, ali i u Hrvatskoj trebali znati u bilo kojoj priči u izgradnji ovog ili bilo kojeg aerodroma u Bosni i Hercegovini na vrhu projekta mora biti država, a tek ispod nje je entitet.