Ni na Istok, ni na Zapad. Ovako bi poslije 15. maja mogao izgledati poslovni plan Naftne industrije Srbije (NIS), ukoliko Evropska unija ne promjeni Uredbu broj 2022/428 kojom se kompanijama iz EU zabranjuju bilo kakve transakcije s firmama u trećim zemljama u kojima 12 ruskih firmi ima vlasnički udjel veći od 50 posto. U aneksu 19 ove uredbe navodi se konkretno o kojim firmama je riječ, a na crnoj listi je i Gazpromnjeft. Ova ruska firma u Srbiji je vlasnik 56,15 posto dionica NIS-a.

To znači da, ukoliko se ništa ne promijeni, NIS više neće moći uvoziti čak ni rusku naftu, jer ona u Srbiju stiže preko Hrvatske, zemlje članice EU, preciznije preko Jadranskog naftovoda. Ova kompanija, koja sa NIS-om ima ugovor prema kome tokom ove godine NIS-u treba isporučiti 3,2 milijuna tona nafte (plus-minus 10 posto), već se oglasila priopćenjem u kojem nedvosmisleno kaže da poslije 15. maja neće moći ispoštovati svoju ugovornu obavezu i neće moći isporučiti naftu NIS-u.

Ovih dana u srpskoj javnosti se moglo čuti kako Srbija iz Bruxellesa još nije dobila službeno tumačenje kako će se sankcije EU usmjerene prema Rusiji odraziti na NIS. Potpuno se previđala činjenica da je Janaf kompanija iz EU, na koju se Uredba broj 2022/428 odnosi. Dakle, nema više nikakve dileme - 4. paket sankcija Rusiji pogodit će NIS i pogodit će Srbiju, piše RTS.

Ako EU do 15. svibnja ne promjeni svoju uredbu, postoji samo jedan način da se to ne dogodi. Da se vlasnička struktura NIS-a promjeni. Drugi po veličini dioničar NIS-a je Republika Srbija, koja u kompaniji ima 29,87 postotni udjel. Teoretski, ukoliko bi država od Gazpronjefta otkupila samo 7 posto dionica, sankcije EU se više ne bi odnosile na NIS. Pritom, Gazpromnjeft bi i dalje ostao većinski dioničar s 49,15 posto dionica, Republika Srbija bi imala 36,87 posto, a ostatak bi bio u vlasništvu malih dioničara.

Dušan Bajatović, generalni direktor Srbijagasa za Oko magazin kaže da postoji i drugi način. Da se u vlasništvo NIS-a uvedu ruske kompanije koje nisu na listi sankcioniranih firmi.

„A to su Gazprom i Gazprom export. Oni mogu da preuzmu dio te imovine ako Europljani na to pristanu. Ali teško je reći sada kako ćemo to uraditi", kaže Bajatović, koji ovu transakciju opisuje kao prijateljsko preuzimanje.

I zaista, ironija je da se na crnoj listi EU nalazi kćerka firme Gazpromnjeft, ali da sankcije ne važe za majku, firmu Gazprom. Razlog je, naravno to što EU od Gazproma i dalje kupuje energente. Plaća ih preko Gazprom banke, koja je još u SWIFT-u, međunarodnom sistemu za prijenos bankarskih poruka. A da ironija bude još veća, sve vrijeme dok u Ukrajini bukti rat, ruski plin teče u Europu teče. I to baš preko Ukrajine!

Teorijski, uvođenjem majke firme, koja već posluje sa EU, u vlasničku strukturu NIS-a, 4. paket sankcija se ne bi odnosio na ovu kompaniju. Ali, već se sprema i 5. i 6. paket sankcija, a Europa, koja je također ovisna o ruskoj nafti i plinu, pokušat će u narednim godinama da se 'energetski razvede' od ruskog predsjednika Vladimira Putina.

Istovremeno, Putin će morati trgovinski da se razvede od Europe, jer EU je najvažniji vanjsko-trgovinski partner Rusije. Tako da je pitanje hoće li uvođenje Gazproma, kao firme majka, u vlasničku strukturu NIS-a, biti održivo na duži rok.

Milan Ćulibrk, glavni i odgovorni urednik tjednika NIN, kaže da postoji i treći način da se iz ove pat pozicije izađe. „Tih 7 posto akcija čak ne mora ni država Srbija da kupi. Mogu da kupe i građani Srbije na Beogradskoj burzi, jer se dionicama ove kompanije na burzi već trguje", kaže Ćulibrk.

(Tportal)