Trener svih trenera Miroslav Ćiro Blažević (87), legendarni bijeli šal, iako u trenerskoj mirovini, jedan je od vodećih nogometnih autoriteta u državi, piše Jutarnji list.

Tridesetak puta promijenio je trenersku klupu, trenirao je pet reprezentacija: švicarsku, hrvatsku, iransku, bosanskohercegovačku i kinesku. Švicarsko prvenstvo osvojio je s Grasshopperom. S Dinamom je osvojio jedno jugoslavensko i dva hrvatska prvenstva. Osvojio je broncu s “vatrenima” u Francuskoj.

Prigodom sjećanja na 40. godišnjicu osvajanja nogometnog prvenstva bivše države, u subotu 9. aprila u 20 sati održat će se svečani događaj u Histrionskom domu, posvećen Miroslavu Ćiri Blaževiću i igračima Dinama iz 1982. godine. Program će voditi Ana-Marija Percaić i Zlatko Ožbolt, nastupit će Miroslav-Ćiro Blažević, Velimir Zajec, Miroslav Rede, Antun Samovojska, Zlatko Vitez, Drago Diklić, Ladarice, Zvonko Presečki i Matija Dedić.

Tenžerine riječi

Ćiro je s Dinamom 1982. godine osvojio kultni naslov prvaka nakon desetljeća šampionske apstinencije zagrebačkog kluba, a vrhunac karijere bila mu je brončana medalja s “vatrenima” na Svjetskom prvenstvu 1998. godine.

- Prije 40 godina, Dinamo je nakon 24 sušne godine osvojio povijesno prvenstvo bivše države, i to ponajprije zahvaljujući treneru svih trenera Miroslavu Ćiri Blaževiću. Ćiro, ne samo da je unio novi duh u treniranje Dinamovih igrača nego je to konačno bila igra koja se potpuno razlikovala od prijašnjih igara koje su bile dosta apatične. Taj Dinamo 1982. godine zračio je snagom, vedrinom i kvalitetom, a posebno su se isticali igrači kao kapetan momčadi Velimir Zajec, odmah do njega Marko Mlinarić, Stjepan Deverić, neponovljivi i veliki Zlatko Cico Kranjčar, koji nas je prerano napustio. Nažalost, ima dosta preminulih iz te generacije. Oni su kao momčad fantastično funkcionirali - kaže nam Zlatko Vitez.

Zagreb je tada, kaže, bio grad u depresiji, ali Dinamo je bio jedan od optimizama Zagreba.

- Tada smo se ponadali kulturnim i političkim promjenama koje su došle iza toga, ali ono što je Dinamo pokazao te godine je - da se može - dodaje Vitez. Uspjesima Dinama Zlatko Vitez odao je počast i na pozornici, o čemu je 1982. za Vjesnik pisao legendarni Veselko Tenžera: ”Na premijeri ‘Diogeneša’ Tita Brezovačkog, minulog utorka 1982., u Hrvatskom narodnom kazalištu, redatelj te predstave i glavni glumac Zlatko Vitez stavio je u jednoj sceni kapu Dinamovih navijača na glavu. To su romantične glumačke skitnice već godinama navikle da dnevna raspoloženja publike pretvaraju u energiju svoje histrionske igre pozdravljale kolektivnu teatralizaciju jednoga grada. Bilo je neke posve nove simbolike u tom činu: jedva da su dva dana minula od onog silovitog stampeda dječaka sa sjeverne tribine maksimirskog stadiona kad su modri plamenovi klupskih zastava lizali travanjskim sutonom, a već su doživljavali repliku u elitnoj kući nacionalne kulture, oduvijek sklone jedino klasicima. Je li to bilo simbolično rušenje barikada između sporta i kulture, pod snažnim pritiskom publike koju više ne zadovoljavaju izolirani segmenti stvarnosti i igre? Kazalište je u praskozorju naše kulture i nastalo iz dionizijskih svečanosti, da bi onda stoljećima umiralo u manje-više luksuznim tamnicama, ispovijedajući očaj i osamljenost. U sretnijim trenutcima postojanja ono je izlazilo na ulicu i miješalo se sa životom jednako prolaznim kao i teatar. Ali, to su druge priče, za druge prigode”, napisao je Tenžera tom prigodom 1982. godine.

Pljesak u kazalištu

Sjeća se spomenute intervencije u predstavi i njezin autor, Zlatko Vitez.

- Hrvatsko narodno kazalište je sofisticirano i naviknuto na klasike, ali tada se publika podignula na noge i pljeskala pet minuta. Nakon toga počinje moje veliko prijateljstvo s gospodinom Blaževićem, koje je neprekinuto i traje dandanas. Smatrao sam da je 40. obljetnica prigoda da se na određen način Ćiri odužimo. Postoji i snimka iz predstave ‘Diogeneša’, pa ću to prikazati u subotu u Histrionskom domu - govori Vitez s veseljem.

- Na svečanosti očekujemo momčad Dinama iz 1982., sve sam ih pozvao. Bit će to jedna topla večer posvećena uspomenama, iako se od uspomena ne živi, ali s uspomenama se živi. Postoji jedna poznata rečenica Karla Maxa: ‘Tko ne poznaje dovoljno i dobro svoju povijest, zaslužuje da je još jednom ponovi’ - kaže Zlatko Vitez.