U okviru ovogodišnjih susreta regionalnih pozorišta Ruta Grupa Triglav festivala u Podgorici, koji je održan od petog do 11. aprila, čuveni bosanskohercegovački glumac Zijah A. Sokolović održao je masterclass za učesnike festivala na temu "Samo glumac dovodi pozorište u pitanje".

Inače, Sokolović je u Podgorici, na nedavno održanom međunarodnom 7. MAKADO festivalu malih pozorišnih formi u organizaciji KIC "Budo Tomović", osvojio nagradu stručnog žirija festivala za najbolju predstavu, predavanje, team buildying i radionicu "Lijevo desno glumac" te za istu predstavu nagradu za najboljeg glumca festivala.

Nagrada je "Sat kula", rad akademskog slikara kipara Marka Petrovića.

Sokolović će 20. aprila s istom predstavom igrati u Herceg Novom na HAPS festivalu Hercegnovskih aprilskih pozorišnih svečanosti.

Sasvim dovoljno raloga za intervju sa glumcem koga je pored nebrojenih filmskih nagrada zauvijek obilježila uloga u Nedjeljnom zabavniku, emisiji koju su obožavala djeca širom bivše Juge.

Antena M: “Glumac i njegova umjetnost u pozorištu se nalazi između stvarnosti i istine. Pozorište i glumac neće promijeniti svijet, ali može pomoći i sebi i gledaocima da se bolje osjećaju u razumijevanju tog istog svijeta”, rekli ste na master klasu koji ste održali na Cetinju, i u Podgorici. Koliko crnogorski glumci pomažu publici da promijene svijet oko sebe?

Sokolović: "Svi glumci na svijetu imaju svetu dužnost da sakriju stvarnost u umjetnost pozorišta. Da sa predstavama i ulogama gledaocima učine trenutke vladavine nad tom istom stvarnošću koja se sakriva u njihovim glavama. Svaki glumac u svojoj geografiji življenja i u svojim okolnostima mijenja svijet sakrivanja, a kada mu se čini malo i nedovoljno, onda sam pravi svoje predstave, piše, režira ili se usamljeno brine o prolaznosti kroz samoću monodrama."

Antena M: Na Makado festivalu malih pozorišnih formi osvojili ste nagradu za najbolju predstavu, predavanje, team buildying i radionicu "Lijevo desno glumac". Koliko nagrada za najboljeg glumca festivala jednom Sarajliji daje inspiraciju da teška vremena posmatra kroz prizmu duhovitosti i šale?

Sokolović: "Teško je govoriti da me nagrade inspirišu. Većinom trenuci primanja tih nagrada mi daju do znanja da se nešto dogodilo na sceni pozorišta i da su to gledaoci vidjeli i pročitali. A to razumijevanje i čitanje u načinu glumčevog igranja, bilo je toliko neobično i nesvakidašnje da im je bilo, ponekad, komično i smiješno. Sigurno da atmosfera grada rođenja i življenja, mjesta Sarajeva, utiče na tok razmišljanja i glumačkog pokazivanja, ali više u poetici, romantičnosti i tragičnosti koje je iznenađenje do suza smijeha. To iznenađenje kako neko vidi stvarnost, to je istinski smijeh."

Antena M:  Jedna od važnijih poruka iz vaše predstave "Lijevo desno glumac" jeste '' Nemam vremena, život me čeka'', iako većina nas, malo u šali malo u zbilji govori "prođe mi život“. Je li to jedna mudrost koja mijenja pogled na svijet na bolje?

Sokolović: "Učiti se življenju u stvarnosti ima svoje zakonitosti sumornog realizma, a učiti u umjetnosti ima svoju neobaveznu poetiku. Ako je 'vrijeme novac' onda smo svi mi, svaki dan, bogati za 24 sata. Aha ha!! Ludilo! Kako, ali ni juče, ni danas, evo pola dana danas prođe, a nigdje para?!? Dakle, imamo te pare, novce, to bogatstvo, ali ne znamo ni da ga štedimo ni trošimo, ni ulažemo u umjetnost!"

Antena M:  Dobitnik ste 96 umjetničkih nagrada od kojih šest za životno djelo. Bili ste i ostali glumac koji je uvijek imao svoju publiku koja vas vjerno bodri na svim predstavama. Koje priznanje je bilo za vas posebno emotivno i nezaboravno?

Sokolović: "Jednog dana, nazvala me jedna gospođa i zamolila vrijeme za kafu. Susreli smo i bila je kafa. 'Moj sin', počela je i onda dugo pričala 'koji ide u osnovnu školu, slušao je vaše snimljene bajke. Bio je fasciniran načinom i sugestivnošću vašeg glasa. Molio je da ga vodimo na vaše predstave. Vi ste u njegovom životu postali nešto neobjašnjivo lijepo i značajno. Molim vas, moj muž, a njegov otac, ide na tešku operaciju srca, sa malim šansama pozitivnog rezultata. Molim vas, bez ikakvih materijalnih obaveza, ako ostane bez oca u ovim godina, bit će to veliki udarac za njega, da li možete onda neko vrijeme vi da mu zamijenite oca? On vas toliko voli i mogli biste mu biti i autoritet i ljubav'. Družili smo se, moj iznenadni 'sin' i ja 'iznenadni otac”' u organizovanom vremenu skoro dvije godine. Njegov 'pravi' otac je za dvije godine imao nekoliko operacija i preživio je. Za dvije godine 'moj sin' je naučio njemački i usavršio engleski i pročitao nešto od Šekspira. Ja sam otišao sa 'scene' ali smo ostali u sjećanju jedan drugom. Evo, i sad mi se plače. Nije bilo pravo pozorište, a imao sam pravu ulogu."

Antena M: Originalnost kao vaš zaštitni znak prisutna je ne samo na sceni već i privatno, od načina oblačenja do ponašanja... Koliko ima originalnosti kako na sarajevskoj tako i na crnogorskog pozorišnoj sceni?

Sokolović: "Kao u pravom pozorištu, kada glumac dobije kostim, koji, na neki način pokazuje šta lik misli ili osjeća, tako i ja u životu, želim sebi i svima koji me gledaju, da pokažem kako mi je u tom i tom vremenu u glavi. Sloboda."