Manjinsku vladu, od koje se očekuju da obnovi praktično zaustavljene evropske integracije i vrati narušeno povjerenje partnera u Sjevernoatlantskoj alijansi, književnik Milorad Popović vidi kao iznuđenu i tranzicijsku. Smatra da ne može biti gora od minule, ali da se, ipak, radi o još jednom - eksperimentu.

„Činjenica da predsjednik vlade dolazi iz stranke koja ima četiri poslanika, a da partije koje grade vladu ne čine ni 20 posto parlamentarnoga sastava govori da je ona oktroisana kao što je bila i ona 30. avgusta 2020. Razlika je samo u tome što je bivša Vlada sastavljena u Moskvi i Beogradu, dok su u slučaju nove, manjinske, tu u ulogu nesumnjivo odigrali zapadni centri moći“, kazao je Popović u razgovoru za Portal Analitika.

Prema njegovom mišljenju, najveći uspjeh nove vlade biće ako ne nastavi „opštu eroziju i propast koju je u zadnjih godinu i po napravila odlazeća u ekonomskom, društvenom i političkom smislu“.

„Ako bi to uspjeli, a ja sam skeptik da hoće, s obzirom na znanje, iskustvo i mentalni sklop mandatara Abazovića, treba im pružiti šansu. U svakom slučaju ne mogu biti gori od ovih koji su otišli, a koji su došli kao dio jedne revolucije, istina hibridne, koja se vodila ne samo s ciljem promjene vlasti nego i s željom da promijeni suštinu nacionalnog karaktera Crne Gore“, ocjenjuje Popović.

Dodaje i da od manjinske vlade ne treba očekivati nikakve „ozbiljne zahvate“.

„Sve što se, ako išta bude pozitivno, pomjeralo biće iznuđeno a ne kao produkt svijesti o potrebi stvaranja dugoročno stabilnog društvenog i političkog ozračja koji je uslov da Crna Gora konačno izađe iz decenijskih previranja i unutrašnjih konflikta“, ocijenio je Popović.

Orobljene institucije kulture i prosvjete

Popović je podsjetio da iza minule Vlade ostaje katastrofalno stanje u crnogorskoj prosvjeti i kulturi, istakavši da su danas sve kulturne i prosvjetne institucije u Crnoj Gori u rukama velikosrpskih djelatnika ili oportunista koji slijede njihovu ideologiju.

„Sve naše kulturne asocijacije su u fazi hibernacije i nestanka jer smo izopšteni iz svih državnih fondova. Na djelu je vrlo organizovana i brutalna akcija. SPC je preuzela ulogu koju je nekada imala Partija i UDB-a u kadriranju, pogotovo kada su u pitanju kultura i prosvjeta a koliko čujem i bezbjednosni sektor. Ko ne dobije od njih zeleno svijetlo nema mogućnosti da participira u kulturnom životu koji je danas na nivou zemalja koje su u ratu i to ne u ograničenom nego totalnom“, smatra Popović.

Dodatni problem, kako napominje, predstavlja i nerazvijena svijest crnogorske poslovne elite o potrebi pomoći kulturi bez koje nema ni nacionalne konsolidacije.

„To je posljedica opšteg ambijenta koji je stvorio DPS svojim neoliberalanim pogledom na svijet u kojem je tržište mjerilo svega. Liše Ćana Koprivice ne znam nijednog bogatog Crnogorca koji je imao osjećaj za kulturu. Naša elita koja stvorila novac tokom prvobitne akumulacije kapitala su ljudi lišeni elementarne kulture i znanja. Što se tiče njihovih kulturnih preferenci, oni bi možda Severini ili Ceci dali novac od kojeg bi ozbiljan izdavač mogao da živi dvije godine“, kaže Popović.

DPS očekivao da problemi prođu od sebe

Primjećuje da se kroz stanje u kulturi očitava inferiornost Crne Gore u mnogim domenima.

„DPS je mislio da će se protokom vremena i poboljšanjem ekonomske situacije a pogotovo ulaskom u NATO, problemi riješiti sami od sebe. To je dokaz nepoznavanja fenomena ljudske psihologije koja se ne referiše samo u racionalnim stvarima. Veliki dio čovjekovog bića čine iracionalno i emocionalno jer da nije tako ne bi bilo ratova i tragedija, svega onoga što istoriju čovječanstva činu takvom kakvom jeste“, navodi Popović, podsjećajući i da smo svjedoci da se prijeti apokalipsom i nuklearnim ratom.

Prema njegovim riječima, stvaranje crnogorske nezavisne države bio je ključan događaj za konačno dovršavanje emancipacije jedne nacije.

„S obzirom na to da je opseg zadatka potcijenjen imali smo paradoks da umjesto da jača, energija pobjednika na referendumu vremenom je opadala. Druga strana koja je imala vrlo čvrstu nacionalnu i kulturnu koheziju, postepeno je jačala iako su stalno gubili izbore. Poslije svakih izbora oni su bili jači da bi konačno, na lažnoj agendi da im se uzima nešto što nije njihovo, nešto što su oteli prije 100 godinu, preokrenuli političko stanje u svoju korist“, napomenuo je Popović.

„Performans“ u Vladičinoj bašti nastavak šovinističkih napada

U takvom ambijentu, on smatra da je uskršnji „performans“ sveštenika i vjernika Eparhije budimljansko-nikšićke Ckrve Srbije u Vladičinoj bašti na Cetinju, nastavak permanentnih šovinističkih napada na nacionalne Crnogorce.

„U Crnoj Gori nominalno živi oko 30 odsto stanovnika koji se nacionalno osjećaju Srbima i samo po sebi nije sporno da pjevaju pjesme koje se njima dopadaju. Međutim, sve ono što se događalo 4. i 5. septembra 2021. na Cetinju tokom nasilne intronacije Joanikija Mićovića i brutalnog napada na mirno građanstvo, govori da su u stvari imali provokativne namjere“, kategoričan je Popović.

U prilog tome, sagovornik Analitike ističe da je intrigantan i izbor lokacije Vladičine bašte između Biljarde i Cetinjskog manastira koji su, kako je kazao, crnogorski duhovni i državni centar.

„Takođe, mislim da su sveštenici Srpske pravoslavne crkve željeli da pokažu da dominiraju i na Cetinju, posljednjem bastionu nacionalne samobitnosti i ponosa Crnogoraca, pogotovo otkad njihova stranka Demokrate, za koju se na posljednjim lokalnim izborima i rukama i nogama agitovalo, danas daje podršku vlasti na Cetinju“, dodaje Popović.

Bez Crnogoraca nema Crne Gore

Ističe da su nacionalni Crnogorci u potonjih godinu i po dana stavljeni u svojevrsni geto, iznagnani iz svih institucija.

Napominje i da se Crnogorcima već decenijama brani, ili se gledaju poprijeko, da uđu u svoje hramove koje su njihovi preci stotinama godina gradili i branili.

„Crnogorci danas imaju status sjevernoameričkih Indijanaca. Ako se javno iskazujete kao nacionalni Crnogorac, koji kaže da govori crnogorskim jezikom i da je vjernik ili poštovalac CPC, ne možete biti ni portir u bilo kojoj državnoj instituciji. Svi umjetnici, stvaraoci i javni djelatnici koji se na taj način iskazuju su diskriminisani. Ti ljudi su danas najobespravljenija nacionalna zajednica u Evropi“, apostrofirao je Popović.

Napominje da su Crnogorci kičma koja daje smisao postojanju Crne Gore, kao i njenoj građanskoj suštini i prozapadnoj orijentaciji.

„Ako Crnogorci nemaju svoj raison d'être, onda je sudbina Crne Gore u najmanju ruku da se pripoji Srbiji ili da je Rama i Vučić podijele u nekom širem kontekstu novih promjena granica na Balkanu, kako je to sugerisao prije nekoliko godina Janez Janša. To je dubinski pozadina negiranja Crnogoraca kao nacionalne posebnosti i njihovih ljudskih, kulturnih, nacionalnih i vjerskih prava“, smatra Popović.

Drugi se neće boriti za nas

Uprkos nezavidnoj poziciji u kojoj se nalaze nacionalni Crnogorci, koju opisuje kao gotovo identičnu u, ruskom agresijom pritisnutoj, Ukrajini, Popović se nada da Crna Gora neće doći u situaciju da pravo na postojanje brane oružjem poput Ukrajinaca.

„Oni su dobili podršku onoga časa kada je Zapad vidio da su Ukrajinci spremni da se bore i da ginu. Ako zauzmete stav da vaša pripadnost ima određene vrijednosti za koje ste spremni da se borite, onda će vam i drugi pomoći. Ali, ukoliko očekujete od drugih da to učine umjesto vas, to je iluzija. Konačno, sva istorija Crne Gore to potvrđuje. Da naši preci nijesu bili spremni da brane svoju slobodu i posebnost Crne Gore ne bi joj ni imena bilo već stotinama godina“, ističe Popović.

On smatra da, posebno nakon situacije u Ukrajini, Zapad sada opreznije gleda na atake i nacionalne kontroverze, imperijalizme i pseudoimperijalizme, pa i na Blakanu.

Ističe da je od neprocjenjive važnosti to što smo ušli u NATO jer da nismo, „vjerovatno bi se već pokrenuo proces novog prisajedinjenja Srbiji“.

„Ovdje se vodi ideološka, kulturološka i svjetonazorska borba između onih koji su prozapadni, proevropski i euroatlantski usmjereni i onih koji su protiv svega toga. To je suština cijele priče. Sve drugo je zamućivanje i onako mutne balkanske vode“, zaključio je Popović.