Optužujući ovih dana Hrvatsku, doduše neizravno, za uskraćivanje prava na izlaz na more, Orban je, slažu se mnogi, potpuno 'pobrkao lončiće', piše tportal.hr.

Najprije ga je Hrvatski državni arhiv (HDA) uputio na dokumente koje čuva i u kojima nedvojbeno stoji da niti jedan milimetar hrvatske obale nije bio mađarski. Arhiv je, također, podsjetio Orbana da čuva Hrvatsko-ugarsku nagodbu s famoznim dodatkom 'Riječke krpice', odnosno naknadno nalijepljenim umetkom na nagodbu, kojom su Rijeka i njezina luka prepuštene Ugarskoj, a koji je, kako tvrde u HDA-i, samo jedna od opomena o tome kako su se hrvatske granice pokušavale prekrajati i diplomatskim putem.

Orbanovu 'žalopojku' moguće je pobiti i nizom lako dostupnih činjenica. Najprije bi ga trebalo podsjetiti da je Mađarska putem Dunava i njegovih kanala povezana s Crnim i Sjevernim morem, preko čijih luka može dopremati naftu iz bilo kojeg dijela svijeta. Mađarski premijer trebao bi znati za postojanje kanala Rajna-Majna-Dunav, najvećeg i najznačajnijeg do donas izgrađenog objekta na dunavskom plovnom putu.

Riječ je o kanalu koji spaja rijeke Majnu i Dunav i time osigurava plovnu vezu između estuarija Rajne kod Rotterdama u Nizozemskoj i delte Dunava u istočnoj Rumunjskoj, čime su povezani Sjeverno more i Atlantski ocean s Crnim morem. Kanal je završen 1992. godine, istovremeno kada je Orban, kao potpredsjednik Liberalne internacionale, najavljivao pretvaranje Mađarske u prvu liberalnu državu u EU, a čijem je gospodarskom rastu svakako pripomogao i kanal Rajna-Majna-Dunav.

Besplatni pristup moru imaju i Švicarska te Lihtenštajn

Kanal koji spaja luke Rotterdam i rumunjsku Costanţu smatra se najvećim i najvažnijim vodenim putem u Europi, a mađarska trgovačka flota, kao i ostale korisnice, ne plaća nikakve dodatne namete zbog plovidbe tim prolazom. Costanţa je pak glavna rumunjska luka za izvoz nafte i naftnih derivata te je naftovodima povezana s bogatim naftonosnim poljima oko Ploeștija nedaleko od Bukurešta.

Sličnim kanalima s morima je spojena i Švicarska, država koja također nema izravan izlaz na more pa opet koristi blagodati Rajne putem koje povezuje vlastitu riječnu luku Basel s morskim lukama u Rotterdamu, Antwerpenu i Amsterdamu. Švicarski besplatni pristup moru također je pravno reguliran i to Mannheimskim zakonom još iz 1868. godine. Na identičan način sa Sjevernim morem je povezana i kneževina Lihtenštajn u dolini Rajne, u koju se pak ulijeva i dijelom lihtenštajnska rijeka Ill.

Tu je i činjenica da je EU, čija je Mađarska članica od 2004., jedno od najotvorenijih svjetskih gospodarstava i najveće jedinstveno tržište te mu je slobodna trgovina među članicama jedno od temeljnih načela. Orbana bi trebalo podsjetiti i da je još 2002. godine najavljivao investicije u luku Rijeka i koncesiju na jedan njezin dio, kao i da je Mađarska potpuno slobodno prije dvije godine investirala u novi lučki terminal za prihvat robe u slovenskoj luci Koper.

Uz to, Orban s obzirom na funkciju ne bi smio propustiti činjenicu da je Mađarska potpisnica Konvencije o režimu plovidbe na Dunavu koja od 1948. određuje okvir za upravljanje plovidbom između 11 država članica. Konvencija, koju koordinira Dunavska komisija sa sjedištem upravo u Budimpešti, ima cilj jačati ekonomske odnose u regiji i upućuje na potrebu održavanja plovnosti cijelog Dunava.

'Neinformiranog' mađarskog premijera moglo bi se uputiti u to da Konvencija osigurava slobodnu plovidbu Dunavom u skladu s interesima i suverenim pravima podunavskih država te učvršćuje gospodarske veze između država kojima protječe Dunav. Već prvi članak Konvencije kaže da će plovidba na Dunavu biti slobodna i otvorena državljanima, trgovačkim brodovima i prijevozu stvari svih država na temelju ravnopravnosti u pogledu lučkih i plovidbenih pristojbi te uvjeta trgovačke plovidbe. U Konvenciji nadalje stoji da se spomenute odredbe neće primjenjivati na promet između luka koje pripadaju istoj državi te da se režim primjenjuje na plovni sektor Dunava od njemačkog Ulma do Crnog mora rukavcem Suline i s izlazom na more kroz Sulinski kanal. U dokumentu piše i da brodovi koji plove Dunavom imaju pravo ući u luke podunavskih država i u njima obavljati istovar, ukrcavati i iskrcavati putnike te opskrbljivati se gorivom i namirnicama.

Pristup moru zajamčen UN-ovom konvencijom

Ne bi bilo naodmet podsjetiti Orbana da je Mađarska još sredinom 60-ih godina prošlog stoljeća na Dunavu kod gradića Százhalombatta izgradila rafineriju nafte kojom se naftni proizvodi dopremaju cjevovodom do Budimpešte i drugih mjesta.

Mađarski premijer na koncu kao da je zaboravio i činjenicu da njegova zemlja ima pravo pristupa moru i to prema Konvenciji Ujedinjenih naroda o pravu mora iz 1982. godine. Prema toj konvenciji, neobalne države, kakva je i Mađarska, imaju pravo pristupa moru i od mora radi ostvarivanja prava predviđenih njome. Konvencija, kako stoji u tom dokumentu, uključuje sva prava koja se tiču slobode otvorenog mora i zajedničke baštine čovječanstva pa u tu svrhu neobalne države uživaju slobodu tranzita preko područja tranzitnih država svim prijevoznim sredstvima.

Upravo ta konvencija dopušta Orbanu, ako baš hoće, pristup Crnom i Sjevernom moru i izvoz te uvoz preko Dunava, na kojem Mađarska ima izgrađene luke u Győru, Budimpešti, Dunaújvárosu i Baji. Orban preko pak luke u Kopru ili Rijeci nesmetano može biti i dio tzv. Phoenician Expressa koji izravno povezuje Jadransko more i srednju Europu s tržištima Azije u jednom od najboljih tranzitnih vremena koji se nude na tržištu. Ako mu smeta činjenica da je Rijeka sastavni dio Republike Hrvatske, Orban se uvijek može pouzdati u Dunav, a u tom slučaju treba mu dobronamjerno ukazati i na staru izreku Vukovaraca prema kojoj onome tko ima Dunav i ne treba Jadran, a za kojim mađarski premijer olako poseže, piše tportal.hr.