Ukrajinski Mariupolj postoji već vijekovima, a za njega je cijeli svijet saznao tek nakon ruske invazije. Ovaj lučki grad na jugu države nekada je slovio kao savršeno mjesto za odmor u kojem je živjelo nešto manje od 500 hiljada stanovnika.

Sada je u gradu ostalo njih samo oko 150 hiljada koji su tu živjeli i prije početka invazije, ali i taj broj bi se mogao značajno smanjiti, jer među onima koji su ostali postoji i velik broj onih koji samo čekaju svoj trenutak za bijeg, piše Slobodna Dalmacija.

Značajno lučko područje

Grad je osnovan 1778. godine i već sljedeće je preimenovan u ime koje nosi i sada. Tada je u njemu živjelo samo nekoliko hiljada ljudi.

Otprilike jedan vijek kasnije, ovaj lučki grad postao je ključna tranzitna tačka za izvoz pšenice, druga po veličini nakon Odese, što mu je dalo ekonomsku ulogu koju je nastavio igrati sve do početka sadašnjeg rata.

Kasnije je na red za privredni razvoj došla i proizvodnja čelika kada je 1933. godine izgrađena je velika čeličana Azovstal, sada poznata i po tome da su njeni tuneli poslužili kao sklonište od ruskih vojnika. Od posebnog privrednog značaja svakako je bila luka, a većina stanovnika sada razrušenog grada je bila direktno ili indirektno zaposlena za kompanije koje su se bavila aktivnostima povezanima s uvozom ili izvozom željeza, čelika, žita....

Postao simbol otpora

Posljednji put kada je ovaj grad pretrpio velike gubitke i štete bilo tokom njemačke vojne okupacije u Drugom svjetskom ratu. Nakon rata privremeno je preimenovan u Ždanov, po sovjetskom političaru Andreju Ždanovu, ali pravi naziv mu je vraćen 1989. godine.

Iako se ovaj grad na Azovskom moru može pohvaliti time da imaju najtoplije more za kupanje u cijeloj Ukrajini što je utjecalo na turistički značaj grada, zvuk oružja tamo se čuje posljednjih nekoliko godina.

Kulturna mjesta sada su devastirana

Tokom rastućih nemira u Ukrajini nakon 2014. godine, u Mariupolju su izbili sukobi između ukrajinskih vladinih snaga, lokalne policije i separatističkih militanata povezanih s Narodnom Republikom Donjeck. Vladine snage povukle su se iz Mariupolja 9. svibnja 2014. nakon što su teške borbe dovele do požara u kojem je izgorjelo sjedište gradske policije. Od tada, Mariupolju je u pozadini stalno bio prisutan i određeni dio straha što ga nije zaustavilo u tome da se nastavi razvijati. Prošle godine proglašen je i prijestolnicom kulture.

- Bilo je teško zamisliti Mariupolj kao prijestolnicu kulture prije pet godina. Prešli smo dug put, prebrodili puno izazova i došli do željenog cilja da budemo izlog oživljenog Donbasa. Ovakav razvoj nije se mogao postići bez dijaloga sa zajednicom, međunarodnim partnerima, stanovnicima drugih gradova i država. Kultura je ključni instrument udruživanja. A danas imamo dijalog mira, razvoja i jedinstva kroz umjetnost - kazao je tom prilikom gradonačelnik Vadim Bojčenko. Nažalost, mariupoljske građevine samo nekoliko mjeseci nakon toga potpuno su uništene i devastirane, a neke od njih i sravnjene sa zemljom.

Več 16. ožujka ove godine, Regionalno dramsko kazalište Donjeck u Mariupolju bombardirano je tijekom ruske invazije na Ukrajinu. Kazalište je poslužilo kao sklonište od zračnih napada tijekom opsade grada. Od ukupno tisuću civila koji su se tamo skrili, njih čak 600 je preminulo u napadu.

Početkom veljače, kako je strah od ponovnog sukoba postajao sve veći, pripreme su započele u velikoj brzini. Hrana i voda dovezene su tjednima prije ruske invazije.

Dužnosnici u čeličani znali su da će skloništa za bombe uskoro biti zauzeta, ali nisu imali pojma da će Azovstal, okružen vodom s tri strane, postati poprište toliko bitne borbe.

Nakon gotovo tri mjeseca dugog nemilosrdnog napada, Mariupolj je pao. Ukrajinska vojska priopćila je da je njezina borbena misija u opkoljenom gradu završena, a ovaj napadnuti grad sada će u povijesti ostati zapisan kao idealan primjer ruske brutalnosti i ukrajinske hrabrosti i ustrajnosti unatoč konačnom porazu.