Odluke Finske i Švedske o pristupanju NATO-u dočekane su u Poljskoj s velikim odobravanjem. Nepodijeljeno je mišljenje da su ove skandinavske zemlje, "poznate po demokratskim standardima i konstruktivnom pristupu najvećim evropskim problemima", odluke donijele zbog narušavanja vlastite bezbjednosne ravnoteže nakon početka rata u Ukrajini, piše beogradska Politika.

Prema najoptimističnijim poljskim analitičarima, Baltičko more moglo bi da postane "NATO jezero", čime bi se ostvarila strateška prednost Zapada u odnosu na Rusiju.

Ulaskom Finske u NATO, po ovim ocjenama, zapadne saveznice dobile bi mogućnost kontrole ruskih bezbjednosnih aktivnosti od Baltika do Arktika. Kontrola prostora Finske iznad arktičkog kruga omogućila bi NATO-u da prati aktivnosti ruskih pomorskih i nuklearnih snaga sa sjedištem u Murmansku. Zapadu bi, smatra se, išao u prilog i produžetak linije direktnog kontakta između Rusije i NATO-a za 1.300 kilometara, dok bi uloga Švedske mogla da bude u smjanjenju potencijalne bezbjednosne opasnosti od ruske enklave s centrom u Kalinjingradu.

Premijer Poljske Mateuš Moravjecki, koji već nedjeljama drži oštar politički kurs prema "terorističkoj" Rusiji, izrazio je spremnost da će "Poljska priteći u pomoć" u slučaju bilo kakvog napada na Švedsku i Finsku tokom procesa pristupanja NATO-u, istovremeno optužujući "određene zapadne krugove" da ruskom predsedniku Vladimiru Putinu pokušavaju da "spasu obraz u Ukrajini".

Njemu se pridružio Pjotr Blazeuš, zamjenik načelnika Generalštaba Vojske Poljske, koji je pozvao saveznike u NATO-u na "jedinstvo, solidarnost i jednoglasni stav" u situaciji kada Rusija nije iskoristila "sve vojne resurse".

U poljskim vojnim krugovima postoje stavovi da je Rusija preko rata u Ukrajini zapravo upala u stratešku zamku, ojačanu mogućnošću da na teritorijama Finske i Švedske budu razmještene NATO vojska i infrastruktura.

Prevladavaju ocjene da Rusija u ovom trenutku ne bi imala resurse da vojno ugrozi Finsku, zbog toga što je ratna snaga ove zemlje pokazala "ozbiljne slabosti" u Ukrajini.

U Poljskoj se ovih dana s pažnjom prate izjave švedskih, finskih i ruskih zvaničnika povodom proširenja Sjevernoatlantske alijanse na sjeveru Evrope. Posebno se apostrofira stav ruskog predsjednika Putina da "proširenje NATO-a na Finsku i Švedsku ne predstavlja direktnu prijetnju za Rusiju", ali da će zvanična Moskva "adekvatno odgovoriti" u slučaju instaliranja ubojitih sredstava na teritorijama ovih skandinavskih zemalja.

S druge strane, Finska, sudeći po izjavama premijerke Sane Marin, nema planove da na svojoj teritoriji trenutno razmješta vojne kontingente i raketne sisteme NATO-a, a u sličnom tonu su i izjave švedske predsjednice vlade Magdalene Anderson.

Pojedini vojni analitičari smatraju da se mogu očekivati "ruski sajber-napadi" ili incidenti u vazdušnim graničnim prostorima između Finske i Rusije.

Ipak, vjeruje se da Finska i Švedska imaju tehnološki i stručni kapacitet da se bore protiv potencijalnih sajber-napada, s obzirom na to da su državna administracija i mediji u obje zemlje prošli dugogodišnju obuku o informacionim manipulacijama.

Bivši poljski diplomata i vojni ekspert Pjotr Lukašjevič smatra da je Putin prijetnjama o upotrebi nuklearnog oružja veoma snažno postavio kolektivni Zapad protiv Rusije i da je ruski predsjednik odgovoran za "preventivno urušavanje dijaloga s NATO-om". Postoje i ocjene o neusklađenosti izjava ruskih zvaničnika o Finskoj i Švedskoj, što bi moglo da označi i "određenu političku nemoć", ali i "prijetnju nuklearnim ratom zasnovanu na pretpostavkama koje ne odgovaraju stvarnosti".

Zbog toga se očekuje da bi na samitu NATO-a u Madridu koji treba da bude održan sljedećeg mjeseca mogla da bude donijeta odluka o uspostavljanju stalnih baza ove alijanse na istoku Evrope, prije svega u Poljskoj, i to sa američkim prisustvom nalik onome u Zapadnoj Njemačkoj u vrijeme "hladnog rata".

Poljski mediji veliku pažnju posvećuju odluci turskog predsjednika Redžepa Tajipa Erdogana o suspenziji prijema Švedske i Finske u NATO. U tom smislu, ističu se riječi finske premijerke o "velikom strpljenju u budućim razgovorima s Turskom".

Prevladava mišljenje da Erdogan kao "iskusni politički trgovac" ističe značaj turskih interesa koji bi, navodno, bili zadovoljeni novim dogovorom s Washingtonom povodom nabavke aviona F-35.

SAD su ranije stavile zabranu na isporuku aviona nakon odluke Turske o kupovini ruskog protivvazdušnog sistema S-400.

Mediji ističu i najave hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića o blokadi prijema novih članica do rješavanja statusa Hrvata u Bosni i Hercegovini, uz ocjene da će prevladati "kooperativniji" stav premijera Andreja Plenkovića.