S druge strane član Predsjedništva iz entiteta RS Milorad Dodik, iako se u početku protivio potpisivanju sporazuma, na kraju je popustio i također načelno pristao na sporazum. Da li će Dodik u tome istrajati, ili će promijeniti stav, to ćemo uskoro saznati.

Ono što je sigurno jeste da je još jednu priliku za osudom ruske agresije propustio i rezervni proruski igrač u Bosni i Hercegovini Dragan Čović, koji je u svojoj hotelskoj sobi, nošen tugom i lajkovima podrške na društvenim mrežama od strane Dodikovog sina Igora, ipak imao i još više razloga za nezadovoljstvo, posebno kada je riječ o pitanjima koja se direktnije tiču Bosne i Hercegovine 

Iako je premijer Hrvatske Andrej Plenković figurativno rečeno i košulju skinuo sa sebe, kako bi uz pomoć svog prijatelja Charles Michela, Čoviću još jednom omogućio da pitanje Izbornog zakona stavi na dnevni red u Briselu, Čović nije skupio hrabrosti da se suoči sa svojim najvećim protivnikom Željkom Komšićem. Time je ponizio i Plenkovića i Michela koji su na samitu u Solunu pozivali na razgovore.

Čovićeva stolica ostala je upražnjena a Komšić može zadovoljno trljati ruke obzirom da je u dokumentu naznačena potreba provođenja svih presuda Evropskog suda za ljudska prava, a među njima je i presuda u slučaju Zornić, u kojoj se eksplicitno navodi potreba odbacivanja koncepta konstitutivnosti naroda, a za što se Komšić, kako je već poznato, već godinama zalaže. Ono što je briselski sastanak dodatno pokazao jeste notorna činjenica zbog čega je uopće u političkom životu Bosne i Hercegovine bitan upravo Željko Komšić.

Tokom sličnih razgovora koji su se u proteklih godinu dana vodili između međunarodnih zvaničnika i domaćih političkih aktera, bosanska javnost doslovno je strepila od ishoda razgovora, pri kojima se planski zaobilazilo Komšića.

Dio međunarodnih zvaničnika potajno je držao stranu HDZ-u, a pojedini domaći politički akteri poput Konakovića, tokom neumskih i sarajevskih pregovora, otvoreno se stavio u službu HDZ-ove politike legitimnog predstavljanja konstitutivnih naroda koja je nedavno jasno osuđena od strane tijela Evropske Unije.

Ovaj put, ne samo da međunarodni zvaničnici nisu mogli držati stranu HDZ-u koji je za pobjedu prokockao sve prilike, nego i Konaković nije mogao zbunjivati javnost svojim politički iskazima, a samo prisustvo Željka Komšića, otjeralo je Dragana Čovića od stola i mjesta na kojem se vode razgovori i donose odluke.

Stoga se sa sigurnošću može reći da Komšić, ma šta neko o njemu mislili, predstavlja najčvršću političku garanciju da u konačnici neće doći do lošeg rješenja na štetu države i građana.

 Ukoliko se u budućnosti slični razgovori budu vodili, a skoro je izvjesno da hoće, prisustvo Komšića na njima je sigurno od državnog interesa. Ovo što smo do sada vidjeli dokazalo se da je ipak Komšić taj koji donosi prevagu i ulijeva sigurnost u pozitivan ishod za državu. Sve ostalo su nijanse, piše NAP.