FRANCUSKI HISTORIČAR XAVIER BOUGAREL ZA "SB": "Bošnjaci su izgradili pluralno društvo, Islamska zajednica može biti inspiracija za Francusku i Njemačku!"

Sa profesorom Bougarelom razgovarali smo o njegovoj novoj knjizi i otkrićima do kojih je došao u desetogodišnjem istraživačkom radu. Također, razgovarali smo i o nacionalnom oblikovanju Bošnjaka i faktorima koji su na to utjecali, zahtjevu francuskih historičara da se skine oznaka tajnosti sa dokumenata o ratu u BiH te o Daytonskom sporazumu kao (ne)uspješnom miru.

  • Društvo

  • 19. Jun. 2022  19. Jun. 2022

  • 17

Francuski historičar Xavier Bougarel, istraživač u Centru za turske, osmanske, balkanske i srednjoazijske studije u Parizu, već je godinama dobro poznat javnosti u Bosni i Hercegovini. Njegova knjiga "Nadživjeti carstva - Islam, nacionalni identitet i politička lojalnost u Bosni i Hercegovini" u kojoj se bavio pitanjem političkog subjektiviteta bosanskih muslimana i transformacijom muslimanskog identiteta tokom 20. stoljeća izazvala je burne i suprotstavljene reakcije u domaćoj javnosti. Na ovogodišnjem History Festu promovirao je svoju novu knjigu - "Handžar divizija - Waffen-SS u Bosni 1943-1945" i ponovno izazvao veliku pažnju.

Sa profesorom Bougarelom razgovarali smo o njegovoj novoj knjizi i otkrićima do kojih je došao u desetogodišnjem istraživačkom radu. Također, razgovarali smo i o nacionalnom oblikovanju Bošnjaka i faktorima koji su na to utjecali, zahtjevu francuskih historičara da se skine oznaka tajnosti sa dokumenata o ratu u BiH te o Daytonskom sporazumu kao (ne)uspješnom miru.

U Sarajevu ste povodom vaše nove knjige "Handžar divizija - Waffen-SS u Bosni 1943-1945". Odakle interes za ovu temu, postoji li bogata izvorna građa i koliko ste dugo radili na ovoj knjizi?

Moje zanimanje počinje nakon susreta sa jednim njemačkim veteranom iz Bavarske koji je bio prevodilac za imame u Handžar diviziji. Radi se o Zvonimiru Bernwaldu, folksdojčeru, čija sjećanja su objavljena na bosanskom jeziku. Preko njega sam prije 12-13 godina stupio u kontakt sa nekim drugim veteranima. Svi su oni u međuvremenu umrli. Također, imao sam priliku i da se sretnom sa dva bivša imama iz Handžar divizije koji su tijekom rata bili vrlo mladi. 

Godinama sam to radio usput, ne kao glavni pravac mojih istraživanja. Poslije sam počeo da skupljam dokumentaciju po arhivima. Tri godine sam boravio u Berlinu. Tu sam intenzivno radio na temi Handžar divizije i prikupio najveći dio dokumentacije. Pored toga, istraživao sam fondove Historijskog muzeja i Arhiva BiH, te arhivske fondove u Zagrebu i Beogradu. Dakle, koristio sam sve moguće fondove izuzev jednog kojeg nisam uspio vidjeti. To je povjerljiva arhivska građa u okviru Islamske zajednice koja se nalazi u Gazi Husrev-begovoj biblioteci. Znam za neke druge historičare koji su imali pristup toj arhivi za neke druge teme. I tu vjerojatno ima dokumenata koji bi bili koristi za ovu temu. Uglavnom, istraživački proces trajao je dosta dugo.  

Nakon provedenog istraživanja, što nam možete reći o Handžar diviziji? Kakva je to bila vojna formacija, zašto je formirana isključivo od bosanskih muslimana, ko je nju činio i za kakve namjene su se nacisti koristili?  

Kod nacista se 1942. godine prvo javila ideja da formiraju jednu hrvatsku diviziju sačinjenu i od katolika i od muslimana. Nakon toga je Heinrich Himmler, na sugestiju jeruzalemskog muftije, odlučio da stvori muslimansku diviziju. Cilj je bio da se ta SS divizija bori protiv partizana u BiH, a imala je i svoju propagandnu ulogu prema arapskom svijetu, odnosno da se pokaže kako nacisti i muslimani dobro sarađuju.  

Odluka o stvaranju Handžar divizije donesena je u veljači 1943. godine, ali je Nijemcima bilo potrebno dosta vremena da se konstituišu. Bilo je veliki problem sa prikupljanjem dobrovoljaca, pa je Himmlerov suradnik Gottlob Berger u maju 1943. godine otišao u Zagreb i dogovorio se da se muslimanski vojnici iz domobrana prisilno prebace u Handžar diviziju. Također, diviziju su otvorili i za katolike. Tako da je divizija u punom sastavu oformljena tek u kolovozu iste godine i, što se tiče običnih vojnika, njih 2/3 nisu bili dobrovoljci.  

Sa druge strane, vojnici koji su dobrovoljno pristupili diviziji bili su materijalno motivisani u vidu novca i hrane za obitelj. Nijemci su im obećali istu platu kao i njemačkim vojnicima i to je bilo primamljivo za ljude koji su jako loše živjeli. Posebno je to bilo motivirajuće za izbjeglice koje su četnici protjerali iz istočne Bosne, to im je bio način da hrane sebe i porodicu. Kada je u NDH došlo do hiperinflacije, te plaće koje su se isplaćivale u kunama izgubile su vrijednosti i moral tih vojnika je brzo pao.  

Kada je u pitanju brojčano stanje divizije, ona je u kolovozu 1943. godine brojala oko 20 hiljada vojnika. Od tog broja su četiri do pet hiljada bili njemački časnici i podoficiri i oko 1500 katolika.  

ZLOČINI "HANDŽAR DIVIZIJE"

Šta je definitivno utvrđeno kada su u pitanju zločini Handžar divizije? Kakva je priroda tih zločina i čime su motivirani?

Zemaljska i državna komisija za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača istražila je te zločine u prvim godinama poslije rata. Predstavnici te komisije išli su od sela do sela i skupljali informacije o broju civilnih žrtava i došli do zaključka da je Handžar divizija ubila oko 1800 civila u sjeveroistočnoj Bosni i oko 500 u Srijemu.  

Cijenim da je taj broj vjerodostojan iako se izvještaj može kritizirati jer u uvodu ima dosta ideologije, poput narativa o islamskom fanatizmu. Trebate znati da taj broj od 2300 ubijenih za jednu Waffen SS diviziju nije velik, ako se tako može reći, u usporedbi sa zločinima drugih Waffen SS divizija prevashodno na istočnom frontu.  

U okviru svoje borbe protiv partizana, Handžar divizija najviše je napadala srpsku sela tako da su civilne žrtve zločina ogromnom većinom bili Srbi. Zabilježen je i jedan slučaj gdje je Handžar divizija pobila muškarce u nekom muslimanskom selu jer su dobili informaciju da je to bilo partizansko selo. Dakle, svi ti pokolji su dio strategije borbe protiv partizana. Možda je kod nekih vojnika postojala motivacija za osvetu zbog četničkih zločina u istočnoj Bosni tijekom 1941. i 1942. godine. Naravno, veliku motivacijsku ulogu je igrala i pljačka. Kada su napadali srpska sela, vojnici su imali mogućnost da pljačkaju. Inače, pljačka igra veliku ulogu ne samo u povijesti Handžar divizije, već i u povijesti Drugog svjetskog rata ili u svim ratovima na svim stranama.  

Mnogo se govori o vjerskom aspektu Handžar divizije. Koliko je on bio prisutan u ovoj vojnoj formaciji, koliko je bio značajan za nju i na koji se način manifestirao?  

Himmlerov pomoćnik Gottlob Berger i jeruzalemski muftija pravili su dogovor o mjestu islama u Handžar diviziji. Po tom dogovoru islamska vjera trebala je igrati važnu ulogu u indoktrinaciji vojnika i zato su unutar divizije bili predviđeni imami. Oni su izabrani na prijedlog ulema-medžlisa i tadašnjeg naibu-reisa, iako nisu bili naročito motivisani. Jedan dio njih je čak ušao u konflikt sa njemačkim oficirima zbog suradnje tih oficira i same Handžar divizije sa četnicima.  

ĐOZO JE VAŽNIJA LIČNOST OD BUSULADŽIĆA

Imami jesu igrali važnu ulogu u diviziji, ali ne uvijek zbog vjere. Vjerski život unutar divizije nije bio toliko intenzivan. Ako čitate časopis te divizije, nema tu mnogo o vjeri. Najviše se piše o austrougarskoj vojsci u kojoj su Bošnjaci službovali za vrijeme Prvog svjetskog rata. Sačuvani su dokumenti koji govore o molitvi petkom - džumi. Vojnici nisu imali obavezu da prisustvuju džumi, pa je dosta tih vojnika koristilo to slobodno vrijeme da se pobrine o svojim privatnim stvarima.  

Promocija knjige Xaviera Bougarela "Handžar divizija - Waffen-SS u Bosni 1943-1945" u Sarajevu (Foto: Agencije)

Kao što Vam je vjerojatno poznato, danas u BiH dvije škole nose ime po Mustafi Busuladžiću i Huseinu Đozi. Kakvo je Vaše mišljenje o tome? Da li je to, uzimajući u obzir njihove biografije, društveno i etički prihvatljivo?  

Husein Đozo je bio centralno lice u Handžar diviziji i najvažniji je za pitanje vjerskog života. Ja cijenim da je on tada bio dosta blizak nacističkoj ideologiji. To se vidi po onome što je on tada pisao u različitim časopisima. Za razliku od Đoze, Busuladžić nije igrao veliku ulogu u Handžar diviziji. On je samo predavao u imamskoj školi koju su Nijemci stvorili.  

Ali, kada ljudi daju ime nekoj školi po Huseinu Đozi, mislim da ne aludiraju na njegovu ulogu za vrijeme Drugog svjetskog rata, već važnu ulogu koju je on igrao u Islamskoj zajednici za vrijeme socijalizma. Ne samo da je Đozo bio jedan od najškolovanijih i najboljih alima u tadašnjoj Jugoslaviji, već je on doslovno preporodio Islamsku zajednicu. On je bio taj koji je pronašao novu formulu za postojanje Islamske zajednice u socijalizmu. Kada je u pitanju Busuladžić, pretpostavljam da su školu po njemu imenovali zato što su ga komunisti strijeljali nakon rata.  

Sve u svemu, ne vidim to kao važno pitanje. Mora se javno objasniti šta je bila njihova uloga tijekom Drugog svjetskog rata i mora se reći da to nije bila slavna uloga. Oni su pravili greške, ali ako se zna zašto se određenim ustanovama daje ime po njima, tu ne vidim nešto posebno skandalozno.  

Vi ste autor i druge knjige koja se bavi Bošnjacima u jednom dužem vremenskom periodu. Koji su presudni faktori u nacionalnom oblikovanju Bošnjaka?  

Historijski gledano, kod muslimana se radilo o dugom procesu rađanja nacije. Činjenica je da politički i vjerski prvaci muslimana do početka socijalističkog perioda nisu htjeli ili se nisu usudili od muslimana, odnosno od jedne vjerske skupine, da stvaraju naciju. Dok je nacionalna ideja postajala sve važnija i dok su se pravoslavci pretvarali u Srbe a katolici u Hrvate, bosanski muslimani i njihovi prvaci su se povukli u vjerski identitet. Oni su više težili zaštiti centralne vlasti, bilo da je to Austro-Ugarska ili Jugoslavija. Da dobiju tu zaštitu oni su se odrekli svog vlastitog nacionalnog projekta. Kasnije, za vrijeme socijalizma, dolazi do toga da određeni akteri poput Muhameda Hadžijahića ili Huseina Đoze (koji je igrao važnu ulogu), rade na stvaranju muslimanskog naroda.  

Tek 90-ih godina u kontekstu rata muslimanski narod pretvara se u bošnjački i postaje politički narod u smisli da brani državu BiH i afirmiše svoje mjesto u toj nezavisnoj BiH. U teškim okolnostima rata svi ostali akteri mislili su u nacionalnim kategorijama. Ne samo srpski ili hrvatski nacionalisti, nego i predstavnici međunarodne zajednice.  

Da to više nije bila stvar izbora vidi se po tome da su se prvaci SDA 1991. godine suprotstavili ideji bošnjaštva (kada je i došlo do konflikta sa Adilom Zulfikarpašićem), pa ipak dvije godine kasnije, prilikom Prvog bošnjačkog sabora, oni prihvaćaju bošnjaštvo i preimenovanje naroda u Bošnjake. Tada je, naprimjer, Džemaludin Latić u "Ljiljanu" pisao da je ta promjena imena "tužan rastanak". Dakle, oni su to prihvatili ali im nije bilo drago da se to ime mijenja, da više ne bude vjersko već nacionalno ime. U tom zaokretu su važnu ulogu igrali sekularni intelektualci koji su djelovali kroz kulturno društvo "Preporod".  

AMERIKANCI SU, NAŽALOST, ŽURILI SA USPOSTAVOM MIRA U BiH

Kako ocjenjujete ulogu i značaj Islamske zajednice u historiji Bošnjaka?  

U ranijoj povijesti Bošnjaka vjerske institucije imaju ulogu kvazinacionalnih institucija. Politički pokreti su nastajali i nestajali, a vjerske institucije su imale kontinuitet. Islamsku zajednicu je formirala Austro-Ugarska, prije svega funkciju reisu-l-uleme, kako bi oslabila odnose bosanskih muslimana sa Osmanskim carstvom. To je u početku bio politički projekat ali su muslimanski prvaci u narednim decenijama uspjeli da preuzmu kontrolu i da se te institucije ukorijene u bosanskom društvu.  

To je zanimljiv i pozitivan društveni proces i to je proces od kojeg u Zapadnoj Europi mogu dosta naučiti. To je primjer kako se mogu stvoriti institucije koje predstavljaju sve muslimane u jednoj državi. Mi to u Francuskoj nemamo. Bilo je pokušaja koji nisu dobro funkcionirali i mislim da Islamska zajednica može biti inspiracija za takve projekte u Francuskoj ili Njemačkoj. Način na koji se školuju imami, kako funkcioniraju medrese u BiH... sve su to pitanja na koje francusko društvo još nije pronašlo odgovor.

Rekli ste da su Bošnjaci uvijek tražili određenu zaštitu iz vana, bilo da je to Austro-Ugarska, Kraljevina Jugoslavija ili Europska Unija!?  

Ja uvijek naglašavam tu dilemu između lojalnosti centralne vlasti, lojalnosti carstvu i nacionalnog projekta. U vremenu Austro-Ugarske i Kraljevine Jugoslavije odnosi snaga su bili takvi da muslimanski prvaci nisu mogli niti smjeli izabrati neki drugi put osim puta lojalnosti prema centralnoj vlasti. Povijesno se jasno vidi da svaki put kada se carstvo rušilo i kada je dolazilo do nacionalističkih projekata, kao za vrijeme Drugog svjetskog rata i ratova 90-ih, da je samo postojanje Bošnjaka muslimana stavljano u pitanje. Mislim da ta opasnost i danas postoji i to je razlog zašto Bošnjaci insistiraju na članstvu u Europskoj Uniji, NATO-u i tako dalje. To je dominantan razlog. Drugi važan razlog je težnja Bošnjaka muslimana da budu dio Evrope i da budu priznati od svijeta da su dio Evrope.  

Kada govorimo o ratu, možemo li praviti određene paralele između odnosa Evrope prema BiH tijekom rata i odnosa prema Ukrajini? Gdje su sličnosti, a gdje razlike?  

U oba slučaja imamo agresiju. U prvom je agresija Srbije na BiH, u drugoj Rusije na Ukrajinu. Ipak, ima nekoliko značajnih razlika. U slučaju rata u BiH imamo i dimenziju građanskog rata u smislu da komšija puca na komšiju što nije slučaj u Ukrajini. Također, velika je razlika kako reagiraju zapadne države. Vidi se da članice NATO-a masovno šalju oružje u Ukrajinu, dok to nisu radili tijekom rata u BiH. Zatim, ulog u ratu u Ukrajini je mnogo veći nego tijekom rata u Jugoslaviji kada je prioritet zapadnih sila bio da se rat ne širi van njenih granica. Sada vidimo da se iste te zapadne sile zaista uključuju u sukob kroz isporuku oružja jer on ima svjetsku dimenziju.  

Dobili smo informaciju da ste Vi jedan od potpisnika zahtjeva grupe francuskih historičara da francuske vlasti skinu oznaku tajnosti sa dokumenata koji se odnose na rat u BiH. Možete li nam otkriti više informacija o tome?  

Kao što je poznato, postojala je parlamentarna komisija o ulozima Francuske u genocidu u Ruandi gdje su trupe Francuske igrale nečasnu ulogu. Između ostalog, štitile su određene osobe odgovorne za genocid. Taj izvještaj parlamentarne komisije je dosta jasan i mislim da je ta komisija napravila dobar posao.  

Na temelju te prakse i tog iskustva, određeni historičari su tražili da se to isto uradi u vezi sa Bosnom i Hercegovinom. Tražili su da se otvori arhiv u vezi sa UNPROFOR-om i da se napravi komisija koja će istraživati ​​ulogu Francuske u toku rata u BiH. Ali za sada ta inicijativa nije dobila pozitivan odgovor i nije uspjela. To se sada vratilo na marginu zbog rata u Ukrajini koja dominira javnom diskusijom. Lično nisam potpisao tu peticiju jer me nisu ni pitali. Ako dođe do takve komisije, ja bih rado učestvovao.   

Prošlo je 26 i pol godina od Daytonskog sporazuma. Uz svo vaše znanje o Bosni, kada dođete u ovu zemlju, primjećujete li određene pozitivne stvari koje biste mogli izdvojiti? Je li to, ipak, bio uspješan mir?  

Nije! Kada je u pitanju Daytonski sporazum, mislim da je za vrijeme rata u BiH najpametnija politika bila politika SAD u kontekstu stvaranja Federacije BiH. Ideja je bila da se stvori Federacija sa hrvatskim i bošnjačkim kantonima i da se kasnije uključi srpski kanton. To je bilo zanimljivo rješenje za reintegraciju BiH. Međutim, nakon toga Amerikancima se žurilo da što prije zaustave rat i oni su napravili koncesije Srbima i prihvatili da se prizna RS kao entitet i mislim da je to bila velika greška. Priznanje RS kao takve od početka je glavni faktor da BiH ne može funkcionirati.  

Nakon toga stvaraoci Daytonskog sporazuma mislili su da će se kroz političku i ekonomsku tranziciju, tj. kroz slobodne izbore i tržišnu ekonomiju pojaviti nove političke elite koje će biti sposobne da reintegrišu BiH. Kao što znamo, do toga nije došlo. Tu vidim problem, već 30 godina vrtimo se u krug. Ja moram reći da više izbliza ne pratim politički život u BiH jer je to postalo dosadno i razočaravajuće.  

Sa druge strane, ja uvijek naglašavam da je bosansko društvo, posebno tamo gdje su Bošnjaci u većini, postalo pluralno društvo. Jeste da još dominantnu ulogu imaju nacionalne stranke poput SDA, ali SDA više nema monopol nad Bošnjacima koji je imao 90-ih godina. Ta pluralizacija u bosanskom društvu, barem što se tiče Federacije BiH se vidi i na vjerskom nivou. Ja uvijek insistiram na tome da najvažniji aspekt transformacije vjere kod Bošnjaka nije radikalizacija islama. Radikala ima, ali su oni samo dio neke šire slike.  

(Razgovarao: S. BEGOVIĆ)

Vezane vijesti

Komentari - Ukupno 17

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije Slobodna Bosna. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

  1. Lista komentara
  2. Dodaj komentar

trenutak ...