Kruzer "Bollette" s nešto više od 1.000 putnika ušao je u neumski akvatorij, zbog čega su negodovali stanovnici Neuma zbog, kako su naveli, mogućeg narušavanja biodiverziteta mora.

Tim povodom obratili smo se naučniku Andreju Gajiću, jedinom bh. istraživaču morskih pasa i rukovodiocu studija pri National Geographic i Discovery Channelu.

Nemamo kapacitete za ovakav brod

"Sasvim su mi jasne potrebe širenja turističke ponude i kapaciteta, što svakako podržavam sve dok je u granicama održivog razvoja i gospodarstva. Također mi je jasno da laik ne može da primijeti objektivne opasnosti koje ovakav (čak i pojedinačan) pritisak može imati na zaliv sa oceanografskim osobinama poput našeg. Ipak, smatram da mi u Neumu trenutno nemamo infrastrukturne kapacitete da prihvatimo brod ovakvog gabarita", naveo je Gajić za "Slobodnu Bosnu". 

"MS Boletter, čini mi se, ima gaz od 8.1 što je objektivno oko 3 metra iznad maksimalne vrijednosti za naš zaliv (recimo oko 5 m). Nadalje, prema oceanografskim karakteristikama zaliva, ali i trenutnim kapacitetima, ne vjerujem da bi zaliv mogao adekvatno prihvatiti brod duži od možda 100 metara (pa i manje) – iako nisam stručan da to ocijenim", pojasnio je Gajić za naš portal.

On je također dodao da svaki put kada se veliki broj poput ovog usidri, to rezultira nekom vrstom fizičkog oštećenja, pomicanjem i povećanjem sedimentacije.  "Svakako dolazi do uništavanja organizama koji se nađu u blizni - no dosta veći problem ogleda se u zamućenju vode koja nastaje tokom okretanja broda, spuštanja, podizanja i ispiranja sidrenih lanaca na lokalitetu sa najsitnijim česticama sedimenta dna, a pri tome relativno male dubine. Tako, podignuti mulj nerijetko otežava proces ishrane i razmnožavanje, posebice beskičmenjacima morskog dna. Također, tu je i smanjenje prozirnosti vode i količine svjetlosti", dodao je Gajić. 

Kotilište raže drhtulje u Neumu, 2021. godine

Postojala bolja opcija od usidrenja

Gajić također dodaje da iako možda nema razloga za pretjeranu brigu, svakako bismo morali imati naučno zasnovane studije utjecaja na okoliš koje bi nam pomogle da zauzmemo pravilne stavove kod niza pitanja i izazova sa kojima se susrećemo tokom gospodarenja našim morem.

"Privezivanje ovakvog broda na bove bilo bi daleko bolja i manje pogubna solucija, te korištenje remorkera koji bi značajno smanjili zamućenje vode nastalo okretanjem broda", naveo je Gajić dodajući kako podržava općinu Neum u borbi za očuvanje biodiverziteta, koji bi morao biti iznad svakog dokazivanja, iznad svakog profita i iznad svake politike.

 "Jer to je ono što ostavljamo generacijama koje dolaze", dodao je naučnik Andrej Gajić za "Slobodnu Bosnu". Gajić je ranije otkrivao kako u Neumu postoji sedam vrsta pasa, kao i ajkula koje ne možemo pronaći u drugim okeanima, morima ili pak u drugom dijelu Jadrana. Riječ je o penama, odnosno srednjim morskim psima, koje možete pronaći u Neumu, s pločastim zaravnjenim zubima koji se hrane rakovima. 

Jedino mjesto u Evropi koje legalno služi zaštićene prstace

Inače, mještani Neuma su se zabrinuli za očuvanje biodiverziteta, dok je s druge strane njihovo mjesto jedino u Evropi koje služi zaštićene prstace – školjke čiji je izlov zabranjen svuda u Evropi, osim u BiH. 

Ukoliko u Google ukucate "prstaci Neum" izbacit će vam nekoliko restorana u kojima je ovo jelo navedeno kao delikates. Inače, u nekim luksuznim neumskim hotelima prstaci se služe čak i na švedskom stolu. 

Kilogram prstaca u Neumu ranije je koštao od 100 do 120 KM, a jedna porcija 30 do 50 KM.

Ljubitelji dobrog zalogaja zasigurno će voljeti to što u Neumu mogu pojesti ovo jelo, no činjenica je da se na taj način uništava priroda i biodiverzitet.

Prstaci rastu zavučeni duboko u stijene, kako bi se zaštitili od prirodnih neprijatelja i potrebno je najmanje deset godina da bi prstac narastao za jedan centimetar. Većina ovih školjki, koje se nađu na tanjiru, stare su oko 100 godina.

Branje prstaca i njhova prodaja je u svim evropskim zemljama, osim u BiH, strogo zabranjeno, ali se oni “ispod stola” mogu naći i u Hrvatskog i Crnoj Gori. 

(S. H.)