Piše:  Oleksandr LEVČENKO

Predsjednik Rusije potvrdio je svoj nadimak - gospodin Velika laž. Vladimir Putin izjavio je na moskovskoj televiziji da ruska vojska nije srušila šoping centar u ukrajinskom gradu Kremenčuk. I uopšte, rekao je predsjednik RF, ruski vojnici nikada ne gađaju civilne objekte u Ukrajini! Kao da nema sravnjenih Mariupolja, Borodjanke, Gostomelja, Volnovahe...

Negiranje ubistava ukrajinskih civila i rušenja objekata civilne infrastrukture postalo je uobičajena praksa za gospodina Laž, kao i za šefa ruske diplomatije Sergeja Lavrova. Tu samo kao višnja na kremaljsku tortu informacijskog rata protiv Ukrajine i Evrope, padnu izjave ruskog predsjednika. On ne da ne ne želi da izbjegne sijanje laži u etar svojih vjernih medija, nego lično pravi okvir za obmanu kako međunarodne javnosti, tako i vlastitog naroda.

Odricanjem od zločina što je ruska vojska počinila, Kremlj teži da izbjegne sumnju unutar ruskog naroda da li je uopšte potreban ovaj rat, ili kako Moskva kaže - posebna vojna operacija.

To da ubistvo civila nazoveš 'oduzimanjem života' ništa neće promijeniti. To je zločin za koji mora postojati i kazna. Putin i njegovi propagandisti misle da kad nije počinjeno ubistvo u lingvističkom smislu, onda ga nema ni u fizičkom.

Neizbježnost odgovornosti za počinjena Z-lodjela je esencija svakog pravnog sistema. To bi valjda morao znati i Putin, koji je završio Pravni fakultet Univerziteta u Peterburgu. Nikad nije spomenuo s kojim je ocjenama diplomirao, ali to samo svjedoči da je bio prosječan student, mada ima znanja kako zaobići postojeći pravni sistem.

Što mi zapravo možemo tražiti od čovjeka koji je kroz svoj posao u KGB i pet godina službovanja kao sovjetski obavještajac u istočnoj Njemačkoj, bio uvijek pod velom tajnosti. Izmišljotine i laž bili su svakodnevni posao za Vladimira Putina, da ne bi bio uhvaćen za špijuniranje. U njegovoj biografiji piše da je završio rad u KGB na prvi dan vojnog puča protiv Mihajla Gorbačova - poznatog sovjetskog komunističkog vođe koji je želio reformirati SSSR, odnosno 19. avgusta 1991. 

Tu je Putin želio prikazati ruskim reformistima, na čelu sa Borisom Jeljcinom, da se on navodno odlučio odreći KGB-a zbog aktivnog učestvovanja ove bezbjednosne mega organizacije u ustanku protiv demokratije. Ali, kad je kasnije izjavio da je propadanje SSSR najveća geopolitička tragedija 20. vijeka, onda je jasno da je u avgustu 1991. bio na strani pučista. Tako je obmanom doplivao u vode najvećeg sovjetskog reformatora Peterburga Anatolija Sobčaka. 

Tu se pored Sobčaka vrtio i mladi pravnik, ali budući predsjednik RF i ruske vlade Dmitrij Medvedev. Kada je Sobčak postao gradonačelnik Peterburga, Vladimir Putin bio je ispomoć za organizaciju vanjske trgovine i čitave privrede ovog velegrada. Za vrijeme demokrate Anatolija Sobčaka, s asistencijom Putina i Medvedeva, grad je dobio nadimak banditski Peterburg. Takvih krađa i pronevjere državnog novaca nije bilo u Rusiji, ni u Moskvi, ni u Vladivostoku ili bilo kojem većem gradu. Poslije smrti Sobčaka, ova garda lopova seli se u Moskvu gdje Vladimir Putin polako počinje probijati led ka najvišoj vlasti u zemlji.

Zadobija povjerenje porodice tadašnjeg predsjednika RF Borisa Jelcina i kao šef FSB, novokomponovanog KGB, pomaže pristalicama Jeljcina da razbije urotu najviših političara i biznismena, koji su smatrali tadašnjeg predsjednika starim i nemoćnim. Tako je i Jeljcin na vrijeme dobio podršku banditskog Peterburga.

U politiku ulazi Vladimir Putin sa svojim prijateljem Dmitrijem Medvedjevim i čoporom sljedbenika s grada na rijeci Neva. Ovi uglađeni i obrazovani dečki dobro su znali kako se vodi biznis, dobro su znali cijenu laži, davanje i primanje mita, ucjene, pa i likvidacije neugodnih.

Tako je banditski Peterburg došao na političku arenu Moskve odnosno Rusije i do danas drži čitavu zemlju u šaci svoje ideologije.. Ova kasta nedodirljivih "veća" je od međunarodnog prava, Ustava RF i naravno i od samog ruskog naroda, koji za razliku od svjetske demokratije nije izvor vladanja i vlasti u sopstvenoj državi.

Tako da laži Vladimira Putina i Dmitrija Medvedeva imaju dugačku istoriju. Laž je postala način njihovog života, komunikacije i postizanje političkih i biznis ciljeva. Nije čudo da Angela Merkel sada govori da je godinama bila prevarena od Putina. Predsjednik RF u bilateralnoj komunikaciji mogao je prevariti mnogo sagovornika, koji u životu nisu naivci, ali nisu mogli pretpostaviti ovakav nivo obmana.

Vladimir Putin već odavno je dobio krunu kao gospodin Velika laž i sada nema oko sebe nekih ozbiljnih konkurenta.   

(Antena M)