Srebreničanin Hasib Suljić kao petnaestogodišnjak je preživio genocid u Srebrenici, a jučer je učesnicima “Marša mira“ predstavio svoju knjigu “Maloljetnik na putu smrti, visok za Potočare, nejak za šumu“.

Suljić se u razgovoru za Fenu prisjetio kako je kao dječak, nakon pada Srebrenice, uspio preći “putem smrti” do slobodne teritorije u Tuzli.

"Ratni period je bio težak, ali mjesec juli je bio najteži. Oni koji su se osjećali sposobnim krenuli su na put prema Jaglićima, pa dalje do slobodne teritorije. Krenuo sam sa ocem, ali nažalost otac nije uspio doći do slobodne teritorije. Izuzetno težak put za dječaka od petnaest godina. Pakao je nastao kad sam se rastao sa ocem", ispričao je Suljić.

Kaže da je na putu do slobodne teritorije bilo veoma teško, ali da se nije predavao. Na “putu smrti” najteže mu je pao rastanak sa ocem, s kojim se nije uspio pozdraviti.

"Otac nam je donosio vodu sa izvora da pijemo, drugi put kad je otišao da donese nije se vratio", kaže Suljić.

Njegov otac je pronađen u masovnoj grobnici u Glogovoj, a ukopan je 2006. godine u Memorijalnom centru Potočari.

Suljić kaže da mu je čast što je mogao prezentirati svoju knjigu učesnicima Marša mira u Liplju.

"Emocije su pomiješane, ipak sam ponosan na sebe jer sam uspio svoju životnu priču da ispričam i napišem knjigu. Tokom promocije, navirala su sjećanja i veoma je teško bilo savladati emocije", ističe ovaj Srebreničanin.

Poručuje da će dok bude imao snage govoriti o genocidu i doprinositi kulturi sjećanja zbog oca, zbog žrtava koje su ukopane i zbog onih koji, kako je rekao, nikad neće biti ukopani.