Izjava crnogorskog predsjednika manjinske vlade, koja je ostala bez parlamentarne podrške, Dritana Abazovića, je istorijsko-revizionistička, koja relativizuje i položaj žrtve i krivicu počinitelja genocida, ocijenio je za CdM hrvatski politički analitičar Davor Gjenero.

Abazović je juče u Potočarima kazao da u Srebrenici “nije počinjen genocid nad Bošnjacima, već nad ljudima”…

Gjenero smatra da bi se od nekog ko je politički posve neuk, izjava da su ubijeni ljudi, a ne Bošnjaci, mogla tumačiti kao nešto izrečeno u dobroj namjeri, ali je posljedica neukosti.

“U kombinaciji s njegovim političkim potezima, odbacivanjem sugestija Evropske diplomatije vezanih uz Temeljni ugovor sa Crkvom Srbije, nametanjem odluke Vlade protivno proceduri, ali i otkrivenoj povezanosti s vrhom režima u Beogradu, Abazović se predstavlja kao politički zavistan akter, koji mora ispunjavati zahtjeve i prioritete autoritarnog režima u Beogradu”, smatra Gjenero.

On je dodao da je poznato da je prije sedam godina, kako kaže, Abazovićev beogradski patron, tada kao premijer, Aleksandar Vučić, izveo obavještajnu operaciju u Potočarima, na dan obilježavanja dvadesete godišnjice genocida, koju danas predstavlja kao pokušaj atentata na sebe.

“Dio Vučićevih obavještajnih igara je narativ beogradskih main stream medija, koji danas obilježavaju sedmu godišnjicu pokušaja genocida nad Vučićem, a relativiziraju stvari genocid od prije 27 godina. U tom kontekstu vrlo je vjerojatno da Abazovićeva izjava nije slučajna, nego da je i ona dio neke nove Vučićeve ‘obavještajne operacije'”, podvlači Gjenero.

Gjenero kaže da je Hrvatska silno osjetljiva na negiranje genocida u Srebrenici.

“Malo ko zna o istorijskoj povezanosti Srebrenice, kao dubrovačke rudarske kolonije, s Dubrovačkom republikom. Samo je jedna porodica, koja se smatrala hrvatskom, živjela u trenutku genocida u Srebrenici, a muški član, Rudolf Hren, stradao je u genocidu i pokopan je s identifikovanim žrtvama u Potočarima, a njegovo tijelo je, kao i tijela većine žrtava, bilo premještano iz primarne u sekundarnu grobnicu”, navodi Gjereno.

Vukovarci, dodaje on, naročito snažno saosjećaju s porodicama žrtava genocida u Srebrenici, a u kolektivnoj svijesti tinja i spoznaja da su taj genocid, i prijetnja ponavljanjem srebreničkog genocida u Bihaću omogućili da međunarodna zajednica prihvati združenu hrvatsko-bosansku oslobodilačku operaciju Oluja.

“Rijetko se koji političar u Hrvatskoj zapleo u povijesni revizionizam, vezan uz genocid u Srebrenici. Pošlo je to, doduše, za rukom trenutnom predsjedniku Zoranu Milanoviću, ali o ovogodišnjoj obljetnici i on se oglasio relativno korektnom izjavom. Sabor svake godine izražava pijetet prema žrtvama, naglašavajući da se radilo o genocidu, a ove godine javna televizija u večernjem terminu na dan genocida prikazala je film Jasmile Žbanić ‘Quo vadis, Aida’, isti onaj koji nema pristupa na javnoj televiziji u Srbiji”, zaključio je Gjenero.